Popis svih objava

Milevina uloga spada u feminističku mitologiju i srpsku mitomaniju... Slavenka je Drakulić uvijek trendovski prisutna kao iskusna feministička i društveno angažirana spisateljica (kolumnistica i novinarka), kao komercijalna i književno estradna autorica prepoznatljiva „ženskoga pisma“.  Njezini se jednostrani (ženski) romani i knjige čitaju i hvale; poznata je (i u inozemstvu) i popularna, napose u čitateljica... „Mileva Einstein, teorija tuge“ tužan je roman, u svakom, ali baš u svakom pogledu.

Pojavio se ili kao dječak ili, u novije vrijeme, sve više kao miš, šegrt Hlapić duboko je obilježio recepciju današnje dječje čitateljske publike. Konkurenciju mu pravi jedino popularni profesor Baltazar, no Hlapić je jedini književni lik koji se izdigao na razinu nacionalnoga brenda. „Dovoljno je otići na mrežnu stranicu www.hlapic.net da se uvjeri u bogatstvo ponude proizvoda i usluga koje nose na sebi Hlapićev lik“, sugerira autor, pa potom niže primjere pozitivne i negativne strane oba dijela sintagme „šegrt Hlapić“...

Zanimljivost pa i nedvojbena atraktivnost autobiografske proze Nede Mirande Blažević Krietzman, naslovljene „Opseg otpora“, nalazi se ponajprije u izrazitoj protežnosti njezine priče, tj. u širenju priče prostorom kojim kao da je autorica željela obuhvatiti čitav svijet. Ali istodobno je iznimnost ove autobiografije i u izrazito razvijenom, no i kontroliranom, sadržajnom sloju iste priče, dakle u sadržaju kojim se taj veliki narativni prostor sustavno, umalo nezaustavljivo popunjuje.

Da najprije objasnim upitnik u naslovu, koji sam stavio kao izraz sumnje u zavjet Gorana Tribusona da je knjiga „Vrijeme ljubavi“ doista posljednje njegovo literarno zavirivanje u dane vlastitog djetinjstva. Pisac u Predgovoru izrijekom kaže da je nakon „Ranih dana“ (1997.), „Trave i korova“ (1999.) i „Mrtve prirode“ (2003.) „knjiga koju držite u rukama [Vrijeme ljubavi] završetak te tetralogije, tako da vam mogu sasvim pouzdano obećati da sam s tim stvarima definitivno završio“...

Veselko Koroman autor je bogata i svestrana rukopisa, jedan od rijetkih (po)svećenika (hrvatske) riječi, skromni, tihi i mudri čovjek; drag i nenametljiv sugovornik obvezujuće, sudbinske o/poruke. Veće i znakovitije no što hrvatska kultura to može priznati, poglavito jer je riječ o imenu za kojega gospodari kulturne/društvene moći nisu pokazivali odveć primjeren interes. Unatoč nagradama i visokim priznanjima te uglednim akademskim članstvima, Koroman je samozatajno živio svoje (pjesničko) poslanje, (biblijski smjerno) iščekujući... Smrt Veselka Koromana trajan je gubitak za hrvatsku književnu kulturu. „Skriven u slovu“ otišao je onim „smjerom iz kojeg se ne vraća“. Za svojim knjigama (punih bolova raznih./ I veselja čistog/što nikle su tu, iz tla...), rekao bi Petar Gudelj, među besmrtnike koji čekaju da ih se upiše u kameno prijestolje velikana, da posve slobodno parafraziramo njegovu antologijsku Pastoralu kamenja. U veliku Povijest hrvatskih slova u kojoj je njegova riječ i povlaštena pjesnička baština i trajna obveza.