Popis svih objava

Ovakve se zbirke, jednostavno rečeno, ne događaju često. One nas, ne želeći biti patetičan, ipak iznova uvlače u euforično iskustvo višestrukih, takoreći opsesivnih čitanja pjesničkih rukopisa. Moja je osobna prognoza kako će „Doba bršljana“ recepcijski zaživjeti kao malo koji domaći pjesnički naslov u tekućoj godini, bez obzira na to hoće li ga medijski „mainstream“ znati ili htjeti prepoznati...

Naglašena je autoričina smjelost, štoviše, neupitna građanska hrabrost da nerijetko eksplicitno prokaže našu, ovdje i sada, malograđanštinu i licemjerje, jasno ističući stereotipe – kako rodne tako i one socijalne uvjetovanosti. Držim da ovu knjigu Maje Urban, u kontekstu opće društvene, poglavito moralne devalvacije u nas, i zbog estetskih kriterija, vrijedi čitateljski i recepcijski ozbiljno prihvatiti.

Obrazloženje dodjele Nagrade „FRAN GALOVIĆ“ 2018.   Na ovogodišnji natječaj za Nagradu Fran Galović za najbolju knjigu na temu zavičaja …

DAMIR BARBARIĆ i JELENA LUŽINA (foto: N. Lazarević, „Glas Istre“) OBRAZLOŽENJE NAGRADE   Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu …

Ovim sam uvidom pokušao ukazati na izniman Jendričkov autorski pothvat u koji sam, iskreno govoreći, pomalo sumnjao. Razlog sam tomu vidio u „doajenovoj“ hiperprodukciji te u nedavnom čitanju rukopisa „Apostolke“, koji sadrži niz dobrih, ali i podosta neuspjelih tekstova, što je trebalo upaliti autorski alarm... Pa ipak, ključnom se ovdje pokazala selekcija tekstova. Pred nama je, dakle, „Logo/s“, jedan od zanimljivijih naslova naše pjesničke 2018.

Nova zbirka Siniše Matasovića sadrži dovoljno kvalitativno prihvatljivih trenutaka kako bismo je uzeli u ozbiljnije recepcijsko razmatranje. Posezanje za ironijom, groteska i sarkazam, izvedbeno mjestimice izazivaju čitateljevo zadovoljstvo. Česti elementi narativnosti, s obzirom na prozu kao Matasovićev „prirodni“ medij, ne trebaju nas čuditi. Tomu ipak valja dopisati i rijetke, ali upadljive pokušaje oponašanja pojedinih autora (primjerice Roklicera ili Maleša). Matasovićev je pjesnički prvijenac zasad u, brojem knjiga još skromnom, opusu svoga autora neprevladan...

Čini se da je pripovjedačica glavni povod za literarno oblikovanje ove martirijske povjestice pronašla u uopćenoj činjenici o neproničnosti drugoga, u bolećivoj metafizici braka koja podrazumijeva nevidljiv i neprobojan zid razdvajanja i svu paradoksnost međuljudskih nerazumijevanja. Širenju pukotine pridonijelo je nepoštedno rušenje iluzije o zaljubljeničkoj idili zbog koje, prema autoričinu uvjerenju, žena očajava na dnu postojanja i grabi posljednje zrake neke sumnjive slobode nalik samoponižavanju u promiskuitetu...

Uz gotovo renesansni životopis, kojim je obogatila ne samo našu književnu scenu nego i kulturu općenito, Ljerka je Car Matutinović više nego pozvana dati sud o pojedinom djelu, svoju kritičarsku ocjenu i kritički stav. Nije naodmet spomenuti da je jedna od naših najznačajnijih književnih kritičarki iako se u posljednje vrijeme učestalo tvrdi kako u Hrvatskoj više nema književne kritike, odnosno da nema „prave“ književne kritike (riječ „prava“ vjerojatno se odnosi na isticanje onoga što je u nekom djelu loše...).

  ROMAN „IN VITRO“ KORANA SERDAREVIĆ: EKSPERIMENT IRENE TOT, Fraktura, Zaprešić, 2017., 235 str.   Čitajući knjigu Korane Serdarević naslovljenu …

  IZVJEŠĆE Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu NAGRADE „TIN UJEVIĆ” Društva hrvatskih književnika za najbolju knjigu pjesama objavljenu u razdoblju od …

SUVREMENI KLASIK NEDJELJKO FABRIO (Split, 14. studenoga 1937. – Rijeka, 4. kolovoza 2018.)   Riječ unaprijed Koliko znam i kako …

Napisana gotovo „u maniri“ američkih kratkih priča, ova proza donosi i društvenu i intimnu problematiku, no ovdje nazočnu tek u nagovještajima, implicite i s pomoću simbola vladajućih paradigma, a opet je toliko očita i istinita, poput kamenčića koji žulja negdje duboko u cipeli... Nepreuzetnim pisanjem i jednostavnim jezikom, Bužarovska zadire duboko u suvremeni socijalno-psihološki (balkanski) kontekst te, ne težeći tzv. „visokoj“ književnosti, upravo stoga istu možda i doseže. Kao glas nove, surove ali i nježne, ženske poetike.

Riječ je o nepravilnostima u radu tzv. nevladinog sektora, ali i o zloći, porivu za manipuliranjem ljudima, emanaciji moći koja proizlazi iz osobne slabosti, o sadizmu i ponižavanju kao izrazu isticanja hinjene nadmoći, iza koje se zapravo krije svijest o vlastitoj osrednjosti. Istovremeno, ovo je roman o društvenom kameleonstvu; kroz likove pojedinih Dorinih kolegica, autorica piše o spremnosti na dodvoravanje i iskazivanje zadivljenosti spram nadređenih – društveno i politički važnih i moćnih – te na odlučnost u rušenju...

Sibila Petlevski: „Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recepciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smjestila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fabrija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, autobiografije, biografije i memoara“.

Budući da ne možemo gledati u izvor sjaja – oslijepio bi nas (postojala je navada osljepljivanja slavuja da bi ljepše pjevao; Homer je bio slijep, kao i proricatelj Tiresija...; je li stoga jer su izricali ponešto što se ticalo božanskoga?) – nedostojnu ljudskom stvoru preostaje izricanje težnje prema sjaju Jednoga, ili opis/oris tih putovanja i odyssejskih lutanja..., a ne zaboravimo ni ushite i zanose na njima. Puta prema sjaju. Ili slutnji sjaja. Ili tek žednoj želji-žudnji za sjajem. Iskonskim svjetlom Jednoga...