Popis svih objava

Rat između muslimana-Bošnjaka i Hrvata u srednjoj Bosni, u njegovu zaviča­ju, Uskoplju-Gornjem Vakufu, predstavlja opsesivnu temu ovoga pisca. Ona ga jednostavno progoni i on, sve da i želi, od te teme nikako ne može pobjeći. Ovaj je roman jednostavno neponovljiv, najbolje što hrvatsko-bosanskohercegovačka književnost ovoga trenutka ima...

Naš poznati nemar, nebriga za svoje, zaborav i kratka pamet još uvijek su oblici kulturnoga i nacionalnoga legitimiranja, a isključivosti i ideološke podjele i diskvalifi­kacije način opravdanja ni sa čim zaslužene moći i privilegija. U takvim okolnostima ni Brajnovi­ćeva sudbina nije mogla biti drukčija; za gospodare javnoga mnijenja on ni danas nije priznat niti može očekivati priznanje, premda je hrvatsku kulturu i njezinu knji­ževnost zadužio mnogo više od onih koji pravo tumačenja uzimaju kao svoje nasljed­no pravo...

Pogled na ludilo nikada nije jednodimenzionalan. Ukoliko smo spremni priznati da nas tema ludila zastrašuje, tada bismo, zacijelo, mogli biti blizu toga da priznamo kako nas ona istovremeno i očarava. Duboka uznemirenost, koju čovjek može osjetiti pri vlastitome suočenju s ovom temom, zapravo je vrsta buđenja svijesti o tome koliko je krhka i lomljiva naša uhodana i prividno sigurna stvarnost...

Kada bi znao odgovor, Goran Bare ne bi bio Bare, obojen teškim bojama, rođen u blatu Vinkovaca kraj Bosuta, Asser Savusa, za Dragaša jedini hrvatski „gospodin rock'n'roll“...

Pisac koji je htio postati Andrić naše­ga doba, a još se nije približio ni Aralici. Ma ni do koljena. Mogao bi tek, za vlastitu jezičnu vježbu, očistiti od povijesne prašine sve etnografske predmete koje Aralica spo­minje u svojoj morlačkoj trilogiji, pa neka nauči kako se ozbiljno pristupa pripovje­dačkom poslu. Tako je to kad te stvore i zvi­jezdom učine nesretne okolnosti, a zemlju koja te objeručke primila pereš i dereš kao krpu s trešnjevačkog placa...

Ne daju se ti naši uporni salašari, „vezani uz zemlju“ i svoj kraj, okuse i mirise kojih je prepuna ova knjiga: i vina i divenica, i paprikaša, pekmeza i valjušaka, pa nekako zaključujemo da je i ova sjajna zbirka u kojoj je sažeta ne samo životna i umjetnička filozofija Tomislava Žigmanova i zajednice koju predstavlja, zbirka nade...

MARIO KOLAR: NASTAVAK OPASNE ANTOLOGIČARSKE PRAKSE ILI AMPUTACIJA VITALNIH GRANA HRVATSKOG PJESNIŠTVA Jedno razmišljanje o Svjetlacima, antologiji hrvatskog pjesništva trećeg …

BOJAN ŽIŽOVIĆ: STRANKA, Sandorf, Zagreb, 2019., 321 str.   Krizna situacija koju živimo, više nego ikada pokazuje kako je bitno …

„Knjiški moljac“ naziv je bloga koji je od 2004. vodio Božidar Alajbegović, zasigurno jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnih kritičara …

Uspomena na Pulu ponovno budi onaj osjećaj iznenađenja kad se u životu jedne države, kojoj je poredak tromost a boja ružnoća, pronađe sunčano mjesto. Jasnoj i dobroj stvari nije potrebno mnogo riječi, posve jednostavno: estetička protuvrijednost jednoga dana u Puli za godinu dana u Beču. Bez brige, neće to dugo potrajati. To je samo jedan dan u godini, onda brod polazi i pitam se kada ću naći završnu poantu...

„Ljudski zadah“ posljednje je veće Szépovo djelo. Napisano netom nakon nemilih događaja koje je opisao, 1945., nije izazvalo veću buru u mađarskoj javnosti. Mađarska zbilja tada već ponovno postaje sve crnjom; nad nju se nadvio tmast oblak nove totalitarne stvarnosti, one komunističke, koja će progutati ostatke građanskoga društva kojemu je Szép nedvojbeno pripadao. Šteta što nije doživio 1956., svijet bi zacijelo dobio jedno od najpotresnijih i najupečatljivijih svjedočanstava mađarskoga ustanka...

ZVIJEZDA MODROGA NEBA. SUVREMENA KUBANSKA PRIČA, Društvo hrvatskih književnika, Mala knjižnica, Zagreb, 2019., 458 str. Sa španjolskoga prevela: Željka Lovrenčić. …

  ANDREA MATOŠEVIĆ: DOĆI U PULU, DOSPJETI U TAPIJU: Etno-filozofska studija lokalnog fenomena, Durieux, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, …

Pripovjedaču „pomažu“ stereotipi o zločinačkim akcijama pojedinaca u obrambenoj vojsci, čime se naoko potkrjepljuju junakovi pacifistički stavovi. Prtenjačin junak, nasuprot površnom malograđanskom domoljublju svoga oca – nudi paradigmu pomodnoga kozmopolitskog apatridstva te, poistovjetivši se s otočnim kameleonom, sliježe ramenima i udaljava se u nepoznato, ostavljajući čitatelja pred nizom nedoumica i moralnih aporema ugniježđenih u tkivo lirskoga veza ovoga narativa...

Dok većina suvremenih autora, koji posežu za bajkovitim diskursom, svjesno polemizira s poetičkim odrednicama toga žanra te pribjegava npr. ludičkoj, apsurdnoj, grotesknoj, humornoj i sličnoj kontekstualizaciji bajkovita svijeta, Kristina Gavran zadržava se na složenoj filozofičnosti simbolike i nudi ideju o utopiji zaštićenoga svijeta umjetnosti. Zato ova priča puna simbolike završava pomalo naivnom „porukom“...

Nema dvojbe da je riječ o obrazovanu i načitanu piscu koji je svoju erudiciju odlučio staviti u službu čitatelja. Estetski je dojam jak čak i kod opisa naizgled posve trivijalnih stvari. Do izražaja dolazi piščeva vještina ispreplitanja prošlosti i sadašnjosti, realnoga i nadrealnoga, ali i raznih književnih stilova – realističkih opisa suvremenoga doba i povijesne tematike, fantastike te znanstvene fantastike...

Naivno razmišljam, gledajući otvaranje programa Europske prijestolnice kulture u Rijeci, kako bi u nekoj drugačijoj hrvatskoj kulturi i u drugačijoj kulturnoj prijestolnici, zasigurno barem jedan program bio posvećen velikome plesnom umjetniku i koreografu Antunu Vidakoviću, utemeljitelju Hrvatskoga kazališta u Pečuhu, ali i jednom od kreatora projekta „EPK Pečuh 2010.“ u kojemu je, zahvaljujući njemu, udjela imala i hrvatska kultura. Povijest počinje od nas, a hrvatska kultura postoji samo u Zagrebu, Rijeci... Gospođo Višić, znate li tko je Antun Vidaković?...

Od svih točaka ovoga svijeta, samo se u Puli nesmiljeni raspad Monarhije nastavio i nakon studenoga 1918. godine. I nastavlja se nastavljati, doslovno i još uvijek. „Slučaj Pula“ dokazuje kako se ozbiljne stvari i pojave ne raspadaju samo u ratovima i zbog njih. Pulski primjer nedvojbeno pokazuje kako mirnodopski raspadi znaju biti opakiji i beznadniji…

Knjiga je pisana strašću vrsnoga znalca, teorijski utemeljeno i znanstveno argumentirano, na podlozi dubokog razumijevanja svekolike književne prakse, poglavito ruskoga i hrvatskoga predznaka. Koliko god bila namijenjena književnim stručnjacima i teoretičarima umjetnosti, gotovo podjednako mogu je čitati i čitatelji koji vole književnost i umjetnost te se zanimaju za njezine fenomene...