Popis svih objava

U najnovijoj knjizi pjesama autorica je pročistila i oplemenila izraz. U ljupkosti slikā što se prožimaju sa stilskom istančanosti, u više trenutaka zadržala je svoju misao na vrhuncu. Uspjela je ozračiti poetski prostor silnicama svoga duhovnog nadahnuća, u misaoni krug upisati sjećanje na prošlost, oživjeti vlastiti scenski prostor, dosegnuvši time visoku granicu svoga unutarnjeg neba...

Nešto snovito sadrže osobito često ponovljene tri imenice: vrt, ptice i tišina. Uz njih se vezuje skrovita intima osobne boli, pojave vjere, Božjega udjela u životu, kao i postanku svega pa i jezika...

ZADARSKA SMOTRA, br. 4., Matica hrvatska, Zadar, 2018., 483 str.; predstavljanje: dvorana Matice hrvatske, Zadar, 22. siječnja 2019.   Posljednji …

Koliko god osobna, pisana iz pozicije praznine nastale zbog gubitka dragoga prijatelja i pisca po srodnosti, „Knjiga o Fabriju“ nije samo zahvala piscu za zajedničko književno vrijeme. Koliko god njome dominira prvo pripovjedačko lice, snagom kritičkoga i znanstvenoga uvida ona je i poticajna studija o djelu kojemu pripada osobito mjesto u našoj književnosti...

Tijan nije prihvaćao tvrdnje da u Domovini kulturni radnici nemaju nikakvih uspjeha u borbi s komunizmom i tvrdio je kako su uspjesi komunizma u razaranju hrvatske kulture i hrvatske svijesti manji nego što se u emigraciji govori i piše te je prepoznavao sve pomake nabolje i rado ih isticao. Knjiga koju prikazujemo neće, nadam se, ostati mrtvi kapital. Bilo bi dobro da ju mnogi uzmu u ruke. Naši današnji problemi su drukčiji, ali Tijanovi stavovi i preporuke imaju nešto svevremensko...

Ovaj rukopis Dunje Detoni-Dujmić vitalistička je literarna činjenica jake svijesti o jeziku (kao i jake svijesti jezika) kvalitativnoga kontinuiteta kao posljedice autoričine iznimne radne etike, napose sintaktičkoga te leksičkog bogatstva, ali i talentom isprovociranih šarmantnih momenata koji doprinose, kada je to najpotrebnije, relaksaciji jezične zbilje. U kontekstu suvremene pjesničke proizvodnje u nas, rijetka imena ispisuju pjesmoprozu kvalitativno makar bliskih dometa...

VANDA BABIĆ: CRTA NA DLANU, Skaner studio d. o. o. – Centar za kulturu Tivat, Zagreb – Tivat, 2019., 136 …

Ovim se Zbornikom nedvojbeno potvrđuje tvrdnja, za naše kulturno-političke prilike neponovljivoga, A. G. Matoša kada je odavno ustvrdio svekoliku važnost komunikacije između hrvatske i poljske kulture, književnosti...

Ljestve kao biblijski simbol Jakovljeva penjanja u nebo u romanu Ljudmile Ulicke simboliziraju duhovni rast kao trajnu obiteljsku težnju. Na kraju romana jasan je i smisao Nabokovljeva epigrafa: „sablast bitka“ ovdje upućuje na nasljedne osobine u naraštajima obitelji i sudbinske situacije koje potvrđuju da nijedan čovjek zapravo nije slobodan zbog društvene i političke stvarnosti, u čije je mreže uhvaćen svatko tko se bori protiv njih...

U kontekstu ideološki bipolarne ovdašnjice, rukopis možda neće naići na znatnije odobravanje – neki će ga tumačiti u kontekstu seksizma i mizoginije, a neki kao prijezira vrijednu blasfemiju. Pa ipak, nadam se kako će biti i onih koji će primarno razmatrati estetske dosege teksta koji su polazišnom osnovom svrstavanja djela u krug kvalitetnijih naslova domaće pjesničke produkcije tijekom 2019., sada već opasno podložne posezanjima za interpretativnom isključivošću koja, pak, zaslužuje zasebnu analizu...

Ova je knjiga posebna po mnogočemu, ona prkosi općim tokovima i površnim pogledima na svijet, ona je mirna i mogli bismo stanovati u njoj, naći utočište...

Pisac ove snažne proze jakih mjesta, zloslutnih slika i ulomaka te jednako takvih duljih cjelina, vrsnik je moćne književne gradbe često do nepodnošljivosti mučnih, više no metaforički prenesenih literarnih utvara i prizora. „Záčine“ ove proze, autorski toliko bogate i zaista jedinstvene, dodajući joj vlastita iskustva, spoznaje i estetsko-etičke izbore, iskusan i uvježban čitatelj katkad može i sebi samome imperativno iščitati/zadati kao „začȉni!“ a da iste proze opet ostanu crne, ako ne i crnje...

Paranoični je režim bio opsjednut navodnim neprijateljima koji nikad ne spavaju, a s godinama je postajao sve paranoičniji. I nesigurniji u sebe. Što je dodatno kompliciralo poziciju, nedvojbeno faustovsku, u kojoj se naivac Crnobori našao već i zato jer je bio uvjeren kako ga upravo ona, pozicija u zamci „bijele kuće“, višestruko obvezuje. Ne samo nametnutim standardima i svakakvim „zavjetima šutnje“, već i metaforičnim ugovorom sa sitnim partijskim đavolčićima-manipulatorima. Je li ga morao potpisati?...

Vrsna je esejistkinja, no prije svega profinjena i načitana pjesnikinja. Teme je često uzimala iz antike i srednjega vijeka, nadahnuta mitovima, svetim i čudotvornim. „Herbarium mysticum“ znakovito je i osobito putovanje duše, a duhovni je i filozofijski svijet zaogrnut srednjovjekovnim imaginarijem. Djelo je, kao „prigušeno“, a zapravo na poseban način strastveno, pisano u stihu i prozi te prožeto bogatom simbolikom. Zamišljeno kao drevni herbarij, „katalogizira“ bilje, otkrivajući mu značajke i često magijska svojstva, dok opsežni komentari i bilješke upotpunjuju stihove...

„SAT HRVATSKOG, RE:VIZIJA PROŠLIH SJEĆANJA“ (Mozaik knjiga, Zagreb, 2018.)     (Iz Obrazloženja)   Na ovogodišnji natječaj za Nagradu „Zvane …

OTAC OD BRONCE, Mozaik knjiga, 2019.   OBRAZLOŽENJE Između 68 knjiga prispjelih na ovogodišnji natječaj Povjerenstvo je odlučilo nagraditi roman …

Ova simbolična proza obiluje misaonošću i osjećajima u duhu čileanskih autora hrvatskih korijena te vrlo ozbiljno govori o pravim, trajnijim životnim vrijednostima među kojima se posebno ističe ljepota jednostavnoga življenja za koje čovjeku treba vrlo malo: obala, more, poneki brod na pučini, dragi ljudi oko njega, uspomene i stvaralaštvo...

Posve slobodnom interpretacijom u svijest je, čitajući najnovijega Šalata, moguće dozvati Gudelja, donekle čak i Dragojevića. Dakako, autohtonost autorova pisma time nije dovedena u pitanje kao ni ukupna ocjena kako je posrijedi vrlo dobro književno ostvarenje kojemu će se znatiželjniji čitatelji, siguran sam, vraćati...   

Ovo naizgled lagano i vrlo vješto pisano štivo obrađuje složenu tematiku. Između ostalih stvari, iščitavamo autoričine stavove o hrvatskoj zbilji. Ona smatra da je naše društvo površno, da je kultura u njemu na posljednjemu mjestu, da vlada opća bezosjećajnost, sebičnost i konzumerizam, da se brakovi sklapaju iz interesa, da je važniji vanjski sjaj i materijalno bogatstvo od duhovnih vrijednosti... Je li to daleko od istine?

Premda će „Lovostaj“ na recepcijskom planu jamačno ostati u sjeni zbirke koja je izmamila toliko hvalospjeva i književnih nagrada, i sâm ću si dopustiti odvažnost te zaključiti kako Monikino drugo ukoričenje gotovo uopće ne zaostaje za prvim, usprkos tomu što sam „Koordinatama“ čitateljski opčinjen. Važno je raščistiti stvari i jasno reći: „Lovostaj“ je drugačiji rukopis, lišen namjere nastavka ispisivanja prethodnoga naslova...