Naslovi prevoditelja

Šešeljev mediteranizam, koji zarazno prianja uz duh romanskih jezika – pa tako i španjolskoga – prepun je istančanih južnjačkih slika i osjetilnosti...

Lik tigra donosi aluzije koje slijede jedna za drugom i na povijesnome planu bude svijest onih koji ustrajavaju da ih se lovi. Snaga i upornost njihove vrste, tigrovima omogućavaju preživljavanje. S druge strane, njihove bogate književne slike možemo vidjeti u pjesnika kao što su, među ostalima, Blake, Borges ili Eduardo Lizalde. Tigrovi su se pretvorili u književne junake koji postaju spoj afričke stvarnosti iz prošlosti i sadašnjosti. Sam Marijan Bilosnić ima svoga vlastitog tigra...

Usprkos ne baš blistavim slikama današnjega svijeta i nimalo vedrim tonovima, usprkos mraku i pesimizmu koji danas vladaju, usprkos boli i tuzi te nostalgiji jedne profinjene duše za nekim drugim, puno boljim vremenima, ova nas misaona i duhovna knjiga (ipak) okrjepljuje i daje snagu da krenemo u novo sutra. Jasni i pročišćeni stihovi, izravnost govora i sklonost da se kaže istina, pod svaku cijenu, neka su od njenih obilježja...

Moglo bi se reći da su u ovome kratkom izboru zastupljene najčešće teme kojima se bavi naša vječno nadahnuta pjesnikinja, zaljubljena u život i stvaralaštvo. A ova (i) fizički lijepa knjiga na četirima jezicima jedinstven je dar čitateljima kojima se pruža prigoda da na više načina i jezika uživaju u vrhunskoj poeziji...

Oštar i nježan, izravan i tajnovit, buntovan i miroljubiv, zaigran dječarac i ozbiljan kritičar svega lošeg, rječit i štur, bogobojazan i bogohulan – sve je to Jendričko. Čitajmo ga i uživajmo u pjesničkoj izvornosti i bogatoj simbolici...

Ovo se štivo ne ispušta lako iz ruku i, ako je suditi po prvome romanu, pred našom je spisateljicom lijepa književna budućnost...

„Na kraju ćemo / sami leći u svoje grobove / iskopane u zemlji / gdje smo othranili svoje poraze.“ Ima li ljepših riječi o besmislu i uzaludnosti ratnih osvajanja?

Zamjećujemo da je pjesnik vjernik i da kod njega značajnu ulogu imaju katolički temelji kao kulturni, tradicionalni, simbolički i ideološki skup iskustava (spominjanje križa, bodljikava kruna, likovi iz knjige svetaca, lijepo obrađeni biblijski motivi poput „oživjelog žezla“ koje simbolizira Mojsijev štap, izravne molitve Bogu, Isusu, itd.), ali ovdje se ne radi o vjerskoj poeziji. Poezija našega pjesnika duhovna je i kršćanska jer je puna milosrđa i ljubavi prema ljudima, kao i nade koju se ne može razumjeti bez postojanja Boga...

Zbog zanimljive tematike i izvornosti načina njena prikazivanja, zbog iskrenosti i otvorenosti, zrelih misli i izvrsnih savjeta, rečenica koje „klize“ i vještine korištenja jezičnoga bogatstva, ovo je dvoknjižje uistinu posebna knjiga...

U suvremenoj hrvatskoj književnosti nema puno romana u kojima je glavni junak sin istaknutog jugoslavenskoga generala. No ta činjenica nije ono što izaziva osobitu pozornost čitatelja niti utječe na preokret u radnji romana... Je li glavni junak imao idiličan život kakav je očekivao, je li ga nova sredina posve prihvatila ili su ipak postojali tragovi sumnji u njegovu ratnu pasivnost, jesu li se obitelji s ove i s one strane međusobno sasvim zbližile, je li uistinu pronašao vlastiti identitet...?

Kritičarski pristup Ljerke Car Matutinović nije strog ni znanstven – štoviše, lepršav je i poetičan, ali jasan i određen. Ona autore potiče, dobronamjerno upućuje, citira, stavlja u društveni kontekst...

Ovaj, gotovo pionirski, rad zahtijevao je dugotrajno istraživanje, prikupljanje doku­mentacije, proučavanje tekstova i njihovo sređivanje te odabir. Zahvaljujući Žicu, ostatci Nugen­tova sna oteti su zaboravu i ponuđeni na uvid hrvatskoj javnosti...

Naš poznati nemar, nebriga za svoje, zaborav i kratka pamet još uvijek su oblici kulturnoga i nacionalnoga legitimiranja, a isključivosti i ideološke podjele i diskvalifi­kacije način opravdanja ni sa čim zaslužene moći i privilegija. U takvim okolnostima ni Brajnovi­ćeva sudbina nije mogla biti drukčija; za gospodare javnoga mnijenja on ni danas nije priznat niti može očekivati priznanje, premda je hrvatsku kulturu i njezinu knji­ževnost zadužio mnogo više od onih koji pravo tumačenja uzimaju kao svoje nasljed­no pravo...

ZVIJEZDA MODROGA NEBA. SUVREMENA KUBANSKA PRIČA, Društvo hrvatskih književnika, Mala knjižnica, Zagreb, 2019., 458 str. Sa španjolskoga prevela: Željka Lovrenčić. …

Nema dvojbe da je riječ o obrazovanu i načitanu piscu koji je svoju erudiciju odlučio staviti u službu čitatelja. Estetski je dojam jak čak i kod opisa naizgled posve trivijalnih stvari. Do izražaja dolazi piščeva vještina ispreplitanja prošlosti i sadašnjosti, realnoga i nadrealnoga, ali i raznih književnih stilova – realističkih opisa suvremenoga doba i povijesne tematike, fantastike te znanstvene fantastike...