Naslovi nakladnika

„Kulturološki kvartet“ otkriva manje poznatu stranu Žmegačeva života kojime je „prezadužio“ našu kulturnu javnost. Sjajna kultura i obrazovanost, poznavanje književnosti, umjetnosti, glazbe i općenito europske duhovnosti u knjizi su svoje mjesto ustupili piščevoj intimi, onomu osobnome i manje poznatome. Stoga ju je moguće nazvati i knjigom razotkrivanja, a njezin sadržaj reljefnim prilozima autorovoj (nenapisanoj) autobiografiji. Zahvaljujući iskrenosti, nepreuzetnosti i stilskoj ležernosti, ovu knjigu sa zanimanjem mogu čitati i oni koji bi se inače olako izgubili u prostranstvima piščevih znanja i kulture, književnih i glazbenih asocijacija, riječju – goleme erudicije. Svakom nas stranicom ovo izdanje uvjerava da Žmegač nije samo pisao o književnosti (i koječemu još), nego je pisao i – pravu književnost!

Riječ je o odlučnoj, iskrenoj i emotivnoj knjizi zapisa posvećenoj Hrvatskoj. Kao da cijelom knjigom odzvanja ona Kvintilijanova misao iz njegova djela „Institutio Oratoria“ da je samo moralan govornik dobar govornik. Ovu misao nemojmo miješati sa svijetom tzv. lijepe književnosti gdje su i najveće hulje i prevaranti bili izvrsni pjesnici i romanopisci i čije su fiktivne tvorbe na svoj način odredile čovjekov spoznajni habitus, već s potrebom da se u prostoru političke književnosti i funkcionalno-kritičkog društvenog diskursa progovori prema zakonima odgovornog, vjerodostojnog i humanističkog djelovanja...

Pjesnikov duh stalno je razapet između svijeta nestalog, imaginarno doživljenog sklada i konkretno prisutnoga suvremenog otuđenja i duševne opustošenosti...

Kačićevo djelo predstavlja jedno od klasičnih, temeljnih i kanonskih djela hrvatske književne i nacionalne memorije, više od nekoliko stoljeća podjednako privlačeći pozornost književnih proučavatelja i javnosti, osobito one koja se zanima nacionalnom poviješću, kulturnom i književnom baštinom te elementima složene nacionalne identifikacije tijekom povijesti pod pritiskom mnogih izazova. Ovo je izbor-knjiga koja obilato premašuje razloge pojave još jedne knjige...!

Čitajući studiju 'Nav i raj', čitatelju se raskriljuje nov pogled u jedan 'stari', iznimno intrigantan poetički svijet. Ona otvara vrata jednoga poetičkog 'nava' u kojemu borave neki davni, možda nepravedno zaboravljeni bogovi. Istodobno otkriva 'rajsku' ljepotu (književnoga) svijeta 's onu stranu' zbilje. Slika koja se u tako koncipiranoj knjizi nudi orisana je u krupnome planu, s detaljima i razmatranjima kakve može ponuditi kreativan znalac i iskusan istraživač. Upravo se zato u Pavličićevoj znanstvenoj studiji o Nazorovoj epici sve doima jednostavno...

Ovo djelo donosi uvid u najvrjedniji i najupečatljiviji dio stvaralaštva jednoga istaknutog autora, omogućujući užitak čitanja i, istodobno, pregled najboljega u Machieda, jednoga od značajnih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca...

  CONDERE URBEM – GRAÐENJE SVOJEGA GRADA IVO FRANGEŠ: ČITANJA, Matica hrvatska, Zagreb, 2017., 383 str. Priredio: Krešimir Nemec.   …

Osim neobičnoga kulturnopovijesnog prikaza europskih metropola, što se razabire u podnaslovima cjeline posve sastavljene prema subjektivnome ključu, iz znanstvenoga motrišta Žmegačevi kulturni obzori naglašavaju činjeničnu uvjetovanost požimanja povijesti i kulture, istovremeno pokazujući širok raspon erudicijskoga znanja u tekstu isprepletnom raznim, poznatim i nepoznatim, ali zanimljivim i uzbudljivim podatcima...

DAMIR BARBARIĆ i JELENA LUŽINA (foto: N. Lazarević, „Glas Istre“) OBRAZLOŽENJE NAGRADE   Nagrada „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu …

  IZVJEŠĆE Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu NAGRADE „TIN UJEVIĆ” Društva hrvatskih književnika za najbolju knjigu pjesama objavljenu u razdoblju od …

Gervais potvrđuje Benjaminovu misao kako je ljubav prema putopisima jedan od znakova melankolije. I poslije Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u zavičaj, Gervais opet kreće na put po Istri, slijedeći Kiševe pute, hodeći po istarskim selima i gradićima, objavljujući svoje zapise kao feljtone. Tako se krug od „Istarskih puta“ Franje Horvata Kiša i utjehe koju je ta knjiga pružala prognanomu mladom Gervaisu zatvorio. Pritom jedino žali što ne uspijeva dostići uzor, Kišev uzor...

Kao i „Mučnina“, „Stranac“ antedatira fenomenološki roman, a jednako bismo mogli reći i za „Isušenu kaljužu“; kako antedatira početak modernoga – fenomenološkog hrvatskoga i europskoga romana. Jer se „Isušenom kaljužom“ roman apsurda života već početkom dvadesetoga stoljeća ogledao u zbilji hrvatske književnosti, a tako i na stranicama europske književnosti. Problem je samo u tome što je „Isušena kaljuža“ objavljena pola stoljeća kasnije; pisana je od 1906. do 1910., a objavljena 1957. godine... A. Camus piše „Stranca“ 1942.