Naslovi nakladnika

Protagonist često prolazi kroz fantastična stanja koja nerijetko tumači kao san ili ludilo. No nije riječ o običnome snu i ludilu, već o sasvim originalnim fantastičnim doživljajima. Lik prolazi kroz različite i osebujne dimenzije i svjetove. Prvenstveno je riječ o misaonoj prozi. Autor piše iznijansirano, uzimajući u obzir mnoge aspekte vlastitih misli. Ponekad kao da piše misaone oglede o fantastici. Ovom je knjigom Jurčić izvrsno obogatio hrvatsku fantastiku.

Poetika Mirjane Mrkela istodobno je alogična  (u nadrealističkom govoru) i logična (u epskom govoru u kojem se nazire fabula i ostvaruju dijalozi). Obični odnosi iz stvarnosti pojave se u bajkovitom surječju ili se mitski odnosi pojave u zbilji, anonimni likovi postanu važni, a slavni se demitiziraju. S neobičnom formom prozno-poetskih zapisa u zbirci Botanika i tropjesma, listom ljubavnih tema, usklađen je i stilski izbor.

Moglo bi se reći da su u ovome kratkom izboru zastupljene najčešće teme kojima se bavi naša vječno nadahnuta pjesnikinja, zaljubljena u život i stvaralaštvo. A ova (i) fizički lijepa knjiga na četirima jezicima jedinstven je dar čitateljima kojima se pruža prigoda da na više načina i jezika uživaju u vrhunskoj poeziji...

Koncepcija zbirke, inovativnost, poigravanje na metaforičkom i leksičkom planu, (samo)propitivanje procesa stvaranja od samoga početka do krajnje recepcije jasno daju do znanja kako je riječ o iznimno ozbiljnom, erudističkom a nepreuzetnome djelu koje pomiče granice poetskoga stvaranja i čitanja. Autor je odbubnjao svoje; na nama ostaje hoćemo li plesati ili bubnjati...

Kritičarski pristup Ljerke Car Matutinović nije strog ni znanstven – štoviše, lepršav je i poetičan, ali jasan i određen. Ona autore potiče, dobronamjerno upućuje, citira, stavlja u društveni kontekst...

U najnovijoj knjizi pjesama autorica je pročistila i oplemenila izraz. U ljupkosti slikā što se prožimaju sa stilskom istančanosti, u više trenutaka zadržala je svoju misao na vrhuncu. Uspjela je ozračiti poetski prostor silnicama svoga duhovnog nadahnuća, u misaoni krug upisati sjećanje na prošlost, oživjeti vlastiti scenski prostor, dosegnuvši time visoku granicu svoga unutarnjeg neba...

Uz gotovo renesansni životopis, kojim je obogatila ne samo našu književnu scenu nego i kulturu općenito, Ljerka je Car Matutinović više nego pozvana dati sud o pojedinom djelu, svoju kritičarsku ocjenu i kritički stav. Nije naodmet spomenuti da je jedna od naših najznačajnijih književnih kritičarki iako se u posljednje vrijeme učestalo tvrdi kako u Hrvatskoj više nema književne kritike, odnosno da nema „prave“ književne kritike (riječ „prava“ vjerojatno se odnosi na isticanje onoga što je u nekom djelu loše...).

Vrijednost ove teorijske studije monografskoga tipa nije samo u spisateljskoj razboritosti i preglednosti pri elaboriranju i iznošenju građe, u izvrsnoj upućenosti u književnoteorijske modele istraživanja, nego i u disciplini kojom Tin Lemac nalazi ravnotežu između tekstualnih i izvanknjiževnih datosti, u dubini i širini hermeneutičkih uvida u okvirima kojih uvijek istodobno ima na umu pojedinačnost i pjesničku cjelinu, uigran odnos konceptualnih zasada i poetičkih znakova; jer cilj mu je upozoriti na kohezivnost i cjelovitost Pupačićeva opusa...