Naslovi nakladnika

Pogled na ludilo nikada nije jednodimenzionalan. Ukoliko smo spremni priznati da nas tema ludila zastrašuje, tada bismo, zacijelo, mogli biti blizu toga da priznamo kako nas ona istovremeno i očarava. Duboka uznemirenost, koju čovjek može osjetiti pri vlastitome suočenju s ovom temom, zapravo je vrsta buđenja svijesti o tome koliko je krhka i lomljiva naša uhodana i prividno sigurna stvarnost...

BOJAN ŽIŽOVIĆ: STRANKA, Sandorf, Zagreb, 2019., 321 str.   Krizna situacija koju živimo, više nego ikada pokazuje kako je bitno …

Domański svojim djelom vraća nadu u to da nas u današnjem ubrzanome životnom ritmu – u kojemu ljudi traže instant-rješenja i recepte za sreću te doslovce gutaju svakovrsna lupetanja „šamanā“ i „guruā“ koji svoje usluge nude u zamjenu za novac i slavu – filozofija može vratiti u život i, dapače, pružiti korisne naputke za život. Dakako da je riječ o „posvemašnjoj tlapnji“, ali većina ljudi ionako se obmanjuje raznovrsnim tlapnjama...

Slađana Bukovac u ovom se narativu postavila kao izrazito angažirana autorica nadmoćnoga pripovjedačkog ega. Čini se da se najbolje osjećala u ulozi autoritativna naratora koji britko esejistički i poetiziranim diskursom lucidno komentira pa i tumači situacije, postupke i značajeve; posljedica je takva samouvjerenoga „gospodarenja“ tekstom svojevrsno kočenje priče (npr. višestruke i intrigantne kriminalističke zagonetke ostaju na rubovima događanja), jer priča nema slobodu prirodnoga razvoja, dijalozi, nerijetko prepričani autoričinim riječima, gube autentičnost...

Potaknuti naslovom ove proze, pitamo se isprva radi li se ovdje o sadržajima koji proizlaze iz lirskog imaginarija pohranjena u „sjećanju“ neke personificirane šume pune fobičnih simbola ili je pak naglasak na onomu tko pripovijeda o sebi i pritom oživljuje vlastite djetinje strahove izazvane nespoznatljivim prostranstvima iz kojih je poniknuo? Riječ je možda o istodobnom, narativno vrlo vještom združivanju obiju nepoznanica...