Naslovi kritičara

Godišnja doba duše još je jedna osebujna autobiografska knjiga pjesnikinje Božice Jelušić, filigranska meštrija prepuna reminiscencija, refleksija i impresija o sebi i svijetu oko nje i u njoj, iskrena i duboka pohvala životu i svakome njegovom danu. Ona je u isto vrijeme dragocjen prilog našem autobiografskom štivu i dokaz njegovoga još uvijek rastućeg trenda.

Neovisno o autoritetima, Milanovo pjesništvo izvan svake sumnje odlikuje snažni ludizam slamnigovskog tipa, tj. poigravanje jezikom u svim njegovim varijantama, te oslanjanje na književnu baštinu. Pisana slobodnim ili vezanim stihom, ritmički je ova poezija pomno osmišljena, k tome naš pjesnik vješto spaja svoju svakodnevicu i erudiciju. Neke pjesme funkcioniraju kao dosjetke, imaju parodijski karakter...

Dok god naš stav prema animalnome, a posljedično i diskurs o njemu, bude utemeljen na superiornoj bezobzirnosti, specizmu i objektivaciji ostalih vrsta s kojima dijelimo Zemlju – stav da, riječima jednoga lika iz Šegedinova opusa iskazano, „judi imaju dušu, a živina paru“, koja nakon njihove smrti odlazi u vjetar – dotad će… „pjev ptica“ sve rjeđe biti pjev, a sve češće krik. Barem onima koji još osluškuju...

S novih metodoloških pozicija književna se tradicija posljednjih nekoliko desetljeća počinje ukazivati u novom svjetlu u čemu je naročiti doprinos svojim istraživanjem stvaranja i oblikovanja nacionalnoga književnog kanona dala upravo Marina Protrka Štimec. Ovom knjigom ona nastavlja jednu od svojih važnijih istraživačkih preokupacija na najbolji način pridonoseći nacionalnoj znanstvenoj i akademskoj zajednici...

Onime što je dosad napravio za povijest svoga zavičaja naš se autor zavičaju sasvim sigurno dobrano odužio, jer tko ikad išta bude htio znati o Livnu i livanjskome kraju neće moći bez knjiga Stipana Manđerala...

Ma kakvo bilo, susjedstvo je uvijek ono što nas omogućuje i što nas ovjerava. I zato ga moramo ne samo osluškivati i s njime komunicirati nego i pratiti ga i upoznavati, s njime živjeti da bismo i sami živjeli. O rasponu tema ovoga zbornika najbolje svjedoči izbor ključnih riječi iz nekoliko naslova: talijansko-hrvatske književne veze, hrvatska književnost u Slovačkoj i Moravskoj, hrvatske i crnogorske književnokulturne veze, hrvatska književnost na makedonskoj ćirilici, pjesnici Hrvati u Boki kotorskoj...

Svojim tekstom Žigmanov s pravom ističe veliku odgovornost svih koji odlučuju o tome koja će književna djela postati dijelom onih nastavnih planova i programa čija je ključna zadaća prenositi kulturu nacionalne manjine na mlađe naraštaje i izgrađivati njihovu nacionalnu svijest. I o ovoj se zbirci Žigmanovljevih rasprava i kritika može govoriti kao o respektabilnoj monografiji koja na visokoj razini registrira i problematizira aktualne kulturne, u prvome redu književne teme „zagraničnih Hrvata na Istoku“.

Pojavio se ili kao dječak ili, u novije vrijeme, sve više kao miš, šegrt Hlapić duboko je obilježio recepciju današnje dječje čitateljske publike. Konkurenciju mu pravi jedino popularni profesor Baltazar, no Hlapić je jedini književni lik koji se izdigao na razinu nacionalnoga brenda. „Dovoljno je otići na mrežnu stranicu www.hlapic.net da se uvjeri u bogatstvo ponude proizvoda i usluga koje nose na sebi Hlapićev lik“, sugerira autor, pa potom niže primjere pozitivne i negativne strane oba dijela sintagme „šegrt Hlapić“...