Naslovi kritičara

U ovoj zbirci ne postoji pjesma kojoj bismo dali zamjerku s ijedne literarne razine. Sve je poetički koherentno, stilski uglačano, pjesnički domišljeno. Mogli bismo reći kako je pjesnički izraz Darije Žilić jako razvijen i kako će u budućnosti tražiti nove izazove da bi se i dalje razvijao. Moja bi skromna kritičarska želja bila da i dalje ostane u ispovjednoj poetici.

Premda je riječ o prvoj zbirci, osjećam kako je ovdje iskustvo preteklo knjigu. Ružica Miličević, svestrana stvarateljica i iskusna žena zrele dobi, dala nam je svoje poetsko pletivo u ruke kako bismo ga čitali jednom ili više puta. Uza nj plakali i smijali se istovremeno. Prisjećali se vlastitog ili govorili o tuđem iskustvu. Zagledamo li se opet samo u naslov, zaboravit ćemo ono najvažnije. To da smo zaboravili predstaviti se...

U knjizi je poštovan akademski etos u vidu oslanjanja na prijašnja istraživanja Paruničina opusa i u dijelovima ponad kritičkih dionica lebdi sam poetiziran tekst, odgovor na poeziju poezijom, empatija prema biću Paruničina djela i „hommage“ velikoj pjesnikinji. Možemo reći da smo dobili još jednu staklenu perlu na ogrlici interpretativnih tekstova o djelu Vesne Parun...

Zbirka je prepuna raznorodnih poetskih, semantičkih i stilskih signala, iznutra vrlo kohezivna, a izvana vrlo koherentna. Gledajući s razine cjeline, Tuga Tarle ponudila je knjigu kao veliki kovčeg u koji je pospremila uspomene, nostalgiju, sjetu, radost, ironiju, marame i staru obuću. Podastrla to pred nas kao zainteresirane čitatelje. Netko će pogledati jedan dio, netko sve, a netko razbacati stvari i načiniti nove pjesme..

Možemo reći kako je prijašnja Nevina refleksijska i samorefleksijska poetika zaista nadrasla vlastite rubove i centar i pretvorila se u osviješteno traganje koje nije omeđeno ovim jednim specifičnim projektom. Zrelošću poetskoga umijeća mogu ovu knjigu proglasiti najboljom objavljenom pjesničkom knjigom u 2020. godini...

Ispovjedno. Intimističko. Slikovno. Plesni trokorak na pozornici Ireninih stihova daje nam uvid u jedan zaista kvalitetan pjesnički početak. Važno je napomenuti to kako nježnost glasa lirske junakinje i satenske plahte stihova kojima nas pokriva svjedoče da je riječ o jednome iznimnom feminilnom glasu koji će svoje uratke davati još dugo i dugo...

Autor je pjesnički put započeo sigurno i dobro. U itinerarijskim pasažima podario nam je tragove intimizma i raznorodnih refleksija, povukao nas za rukav kako bismo i sami bili dio njegova svijeta. Nije toliko do školski zadane sugestivnosti izričaja, već do emotivnog dijeljenja doživljaja i pisanja knjige u kojoj će se pronaći velik broj čitatelja...

Izgrađena pjesnička knjiga uz bok prethodnoj gradi topao, emotivan obiteljski ciklus na zavidnoj sadržajnoj, stilskoj, poetičkoj i estetskoj razini. U višezvučnim dionicama stihova ponekad prizove slike i emotivne pasaže iz Pupačićevih obiteljskih pjesama. S poetske ogrlice padaju obojene terakotne perle i ne razbijaju se od izražajne nutrine...

Stankin je glas blizak, lišen patetike i visokoparnog dociranja, jednako ga upijaju čitetatelji svih uzrasta, obrazovanja i drugih identitetskih oznaka. Na tome pašnjaku možete mirisati rosu, kušati netom sazrele travke ili jednostavno leći i gledati u sunce te ne pobjeći nakon velike kiše. One od slova iz knjige...

„TIN UJEVIĆ“ ZA 2019. BOŽICI JELUŠIĆ Na ovogodišnji natječaj za Nagradu „Tin Ujević“ stiglo je 59 knjiga. Prosudbeno po-vjerenstvo u …