Naslovi kritičara

U ove autorice ni akribijsko čitanje stihova ne može do kraja dati odgovor na pitanja o svim mogućim poetskim referencama, kao ni denotirati uvijek ono što stihovi kazuju, odnosno ono na što ukazuju. Nije to niti verbalna kalamburistika, već puno složenije pitanje. Riječ je o nečemu iznad i izvan samoga smisla riječi, eseju u poeziji, znanstvenom istraživanju u stihovima... – o posebnome i osebujnom (među)žanru gotovo bez usporedbe u suvremenoj hrvatskoj književnosti...

Dobar krimić i psihološka proza, ali više od toga: s jedne strane laž, licemjerje, beščašće, nevjera, nasilje, mržnja..., s druge pak dobro, lijepo, istinito, ljubav, nada, iskrenost i, dakako, unatoč brojnim iskušenjima – sačuvana vjera. Uspješan beletristički prvijenac istarskoga hrvatskog autora. Čita se u jednome dahu.

„Lo Schiavone“ Daniela Načinovića predstavlja zasigurno ono najbolje što je pjesnik napisao na talijanskom, a odabir je stihova pažljiv i promišljen. Mnoge će čitatelje zaintrigirati upravo činjenica da je knjiga napisana talijanskim jezikom koji, u Načinovićevu izrazu i poetici, obiluje arhaizmima i biranim (upravo „nađenim“) riječima, koje čak nisu učestale ni u suvremenome talijanskom...

Sibila Petlevski: „Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recepciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smjestila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fabrija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, autobiografije, biografije i memoara“.

  S B. D. Biletićem razgovarala Vanesa Begić...