Naslovi kritičara

Na 26. izdanje Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara pozvan je niz važnih sugovornika, znanstvenika i znanstvenica, kritičara i „praktičara“, autora i autorica, da na Okruglom stolu pokušaju sagledati odnos hrvatske književne kritike prema važnim djelima za djecu i mladež, koja su ključna, jer su to najčešće prvi susret djece s knjigom. Što to naša djeca čitaju ili štio im se to nudi na čitanje? Kakve je kakvoće ta brojem izdanja velika produkcija, zapravo i ne znamo jer ove knjige uglavnom prate (ako ih prate) tekstovi „tržišne kritike“ koja je „vođena marketinškim planom nakladničkog poduzeća i u najvećoj mjeri donosi s više ili manje uspjeha prikrivene hvalospjeve nakladničkih proizvoda (knjiga) neovisno je li riječ o novoproizvedenim uspješnicama ili dotiscima kanonskih tekstova. Temeljna je odlika „tržišne kritike“ neobjektivnost i usmjerenost na promociju teksta, autora i nakladnika kako bi se ostvarila prodaja knjige kao nakladničkog proizvoda...

U ovih pet proza (možda zato i nisu objavljene za piščeva života jer njima iznevjerava horizont očekivanja urednikā novina i časopisa u kojima tiska svoje radove) izlazi iz okvira koje je publika očekivala, ali i preko obzora očekivanja njegovih književnih suradnika i urednikā časopisā. Tematska i žanrovska raznolikost ovih proza podsjeća na velik književni talent koji je prerana smrt otela hrvatskoj književnosti te na podcijenjenost i nepoznavanje Tordinčeva opusa. No, tome se u suvremenoj hrvatskoj kulturi ionako nije čuditi...

Ove knjige još jednom osvjetljuju iznimnost Nikčevićeve znanstvene i šire kulturne pozicije, ali i spremnost da nastavi jedinstvena istraživanja koja su hrvatsku i crnogorsku kulturu vratili u stanje komplementarnosti i ustrajne suradnje kakva je bila u vrijeme biskupa Strossmayera i crnogorskih knezova...

Kada bi znao odgovor, Goran Bare ne bi bio Bare, obojen teškim bojama, rođen u blatu Vinkovaca kraj Bosuta, Asser Savusa, za Dragaša jedini hrvatski „gospodin rock'n'roll“...

Ne daju se ti naši uporni salašari, „vezani uz zemlju“ i svoj kraj, okuse i mirise kojih je prepuna ova knjiga: i vina i divenica, i paprikaša, pekmeza i valjušaka, pa nekako zaključujemo da je i ova sjajna zbirka u kojoj je sažeta ne samo životna i umjetnička filozofija Tomislava Žigmanova i zajednice koju predstavlja, zbirka nade...

BOJAN ŽIŽOVIĆ: STRANKA, Sandorf, Zagreb, 2019., 321 str.   Krizna situacija koju živimo, više nego ikada pokazuje kako je bitno …

„Knjiški moljac“ naziv je bloga koji je od 2004. vodio Božidar Alajbegović, zasigurno jedan od najplodnijih suvremenih hrvatskih književnih kritičara …

Naivno razmišljam, gledajući otvaranje programa Europske prijestolnice kulture u Rijeci, kako bi u nekoj drugačijoj hrvatskoj kulturi i u drugačijoj kulturnoj prijestolnici, zasigurno barem jedan program bio posvećen velikome plesnom umjetniku i koreografu Antunu Vidakoviću, utemeljitelju Hrvatskoga kazališta u Pečuhu, ali i jednom od kreatora projekta „EPK Pečuh 2010.“ u kojemu je, zahvaljujući njemu, udjela imala i hrvatska kultura. Povijest počinje od nas, a hrvatska kultura postoji samo u Zagrebu, Rijeci... Gospođo Višić, znate li tko je Antun Vidaković?...

„SAT HRVATSKOG, RE:VIZIJA PROŠLIH SJEĆANJA“ (Mozaik knjiga, Zagreb, 2018.)     (Iz Obrazloženja)   Na ovogodišnji natječaj za Nagradu „Zvane …

Dino Milinović izdvojena je i dragocjena pojava u suvremenoj hrvatskoj književnosti, kako temama koje obrađuje tako i stvaralačkim postupcima, ali u dosluhu sa suvremenim svjetskim književnim trendovima. Roman je za današnje hrvatske književne prilike iznimno složene strukture, povijesno i umjetnički utemeljen: skladna kombinacija povijesnih osoba i fikcionalnih likova, prepun citata, ali i zabavan za čitanje. Djelo obiluje intermedijalnim, intertekstualnim i kulturološkim referencama...

ČUDESNE PJESNIČKE SVESTRANOSTI LUKO PALJETAK: SABRANE PJESME I. – VI., Naklada Bošković, Split, 2018.   U Metkoviću su 2. kolovoza …

  O „KATEDRALI“ I KATEDRALAMA JORIS-KARL HUYSMANS: KATEDRALA, Verbum, Split, 2017., 367 str. Naslov izvornika: La cathédrale. S francuskoga preveo: …

Važnost knjige ponajveća je za zajednicu u kojoj autorica živi i stvara, napose za Tomislavgrad. Imati književnicu s izrazitom potencijalom u svojoj sredini velika je stvar i nadam se da će imati podršku i potporu kako bi njene knjige svjedočile o jednome vremenu, prostoru i ljudima koji tu žive, unatoč svemu ostaju i ne odlaze te ovdje planiraju budućnost, iako se, kako Ivana piše, čini da su „svi digli ruke od nas“...

Ovdje nije riječ o šoku koji je, primjerice, doživio slavni Péter Esterházy doznavši da je njegov voljeni otac, izdanak drevne i ponosne plemićke obitelji, zapravo bio kukavni suradnik mađarskih tajnih službi – osjećaj koji donosi „Martin Tišljer“ suprotan je. Ovdje se radi o ocu koji u smrt odnosi svoje tajne, ali ne tajne o suradnji s režimom ili režimima, već tajne o strašnim iskušenjima i poniženjima koje je kao mali čovjek, slavonski „folksdojčer“, morao doživjeti i proživjeti u vihoru...

Godinama se govori/lo kako je Murakami kandidat za Nobelovu nagradu, ali je vjerojatno neće dobiti i to – zasluženo. Uspješan je i vješt pisac, popularan i rado čitan, ali kad pročitate nekoliko njegovih knjiga, shvatite da je stvorio dobitnu književnu kombinaciju, koja ipak ne zadovoljava najviše kriterije, prema kojima, barem tako priželjkujem, dodjeljuju najvažniju/„najvažniju“ književnu nagradu. Naime, u Murakamija je puno predvidljivosti, postoje stalni, „amblematski motivi“...