Naslovi kritičara

Dok je u prethodnim knjigama Zorana Pilića bio očigledan neprestan stilsko-izražajni rast i razvoj, a svako novo oknjiženje bilo je dojmljivije od prethodnoga, nova zbirka kao da donosi stagnaciju. Priče se uglavnom ne odmiču od razine i ocjene „solidno“ (osim dviju, „Bubamare“ i „Lunaparka“), a primjetna je i stanovita pripovjedačeva stečena rutina kojom se vješto koristi...

Osim što je „dokument“ vremena, roman sadrži životne priče i psihograme dviju žena. „Rekonstruirajući“ dionice majčina životnog puta, obilježenoga empatijom i solidarnošću, čitatelju se otvara priča o odrastanju mlade žene. Roman posvećen majci vrlo sugestivno i uz mnoštvo citata, asocijacija i referencija zrcali autoričin svjetonazor, njezine umjetničke sklonosti, glazbeni i filmski ukus, karakterne osobine...

Riječ je o nepravilnostima u radu tzv. nevladinog sektora, ali i o zloći, porivu za manipuliranjem ljudima, emanaciji moći koja proizlazi iz osobne slabosti, o sadizmu i ponižavanju kao izrazu isticanja hinjene nadmoći, iza koje se zapravo krije svijest o vlastitoj osrednjosti. Istovremeno, ovo je roman o društvenom kameleonstvu; kroz likove pojedinih Dorinih kolegica, autorica piše o spremnosti na dodvoravanje i iskazivanje zadivljenosti spram nadređenih – društveno i politički važnih i moćnih – te na odlučnost u rušenju...

Premda je odreda riječ o putovanjima, klasični elementi putopisnoga žanra (poput deskripcije – gradova, ambijenata, ulica, pejzaža itd.) rijetko su prisutni, češće se zapravo problematizira samospoznaja... Junaci Gavranove, često u poziciji izmještenosti iz uobičajenih, svakodnevnih svojih domicila, upoznaju vlastitu osobnost u susretu s novim, nepoznatim (ljudima, običajima, podnebljima). Upoznavajući druge i drugo, junaci autoričinih priča osvješćuju sebe, nerijetko iznenađeni svojim neočekivanim reakcijama u pojedinim situacijama, pa tako spoznaju i osobne karakterne mane i slabosti.