Naslovi u kategoriji

Ova poezija nije lagana ni lepršava, ne govori o trivijalnim stvarima koje nas prate u svakodnevici, za pjesnikinju je poezija (još uvijek) nešto uzvišeno... Zbirka je uspješan spoj prošlosti i sadašnjosti, emocija i racionalnosti, svijeta koji nas okružuje i onoga „onostran“. Preporučujem je svima koji žele ozbiljnije promisliti o svrsi postojanja, o prolaznosti i vječnosti, o mjestu pojedinca u suvremenu društvu...

Riječ je o zanimljivu, napetu i dobrome romanu koji pruža čitalački užitak, a Pavičić jest autor koji ima priču, poznaje „zanat“ pisca kriminalističkoga romana i usput uspješno registrira društvene anomalije, ali nemoguće se oteti dojmu da se na romanu, ipak, trebalo još raditi kako bi bio – izvrstan...

Ova je knjiga zapravo knjiga o nama, našim životima i našim ljudima, velikim istinama i još većim zabludama, o tome tko smo i kakvi smo, što volimo i što ne volimo, kako se ponašamo, kako se sami doživljavamo, ali i o tome kakvima nas drugi doživljavaju. Rječnikom teorije, rekli bismo knjiga o našem identitetu. I umjesto teorije koja opisuje mnoštvenost oblika kojima se jedna sredina i jedna zajednica legitimira i prepoznaje, autor to čini pričicama, slikama, zapisima, refleksijama, asocijacijama, anegdotama...

„Zidoder“, između ostaloga, tematizira pitanje iseljavanja iz Hrvatske i realistično opisuje našu stvarnost. U sedamnaest vrlo životnih pripovijesti, pisanih čitko i pristupačno te jednostavnim jezikom, što je inače svojstveno autorici, susrećemo se s tematikom vezanom uz domaću sredinu i naše ljude, ali i sa svijetom fantastike...

U prozi Pernjak je prepoznatljiv po realističnom načinu pisanja, jasnim izričajima te humorističnim i satiričnim tonovima koje prikladno uklapa u tekst. U poeziji se, pak, suvereno kreće rubovima stvarnosti. Pojedinac koji žudi za slobodom u ovim se stihovima ne nalazi na brisanome prostoru u kojemu je izložen tuđim pogledima. Naprotiv, sklanja se u pisani prostor...

Knjiga Sanje Knežević „Tema TMB“, koja na znanstveno akribičan, ali ipak esejistički otvoren način objašnjava književni i slikarski opus Tomislava Marijana Bilosnića, daje vrlo vrijedan i iscrpan uvid u različite žanrove – od pjesništva (poezija u „užem smislu“, poema, haiku) do analiza Bilosnićevih zapaženih romana „Ispovijed isuvišna čovjeka“ i „Listopad“ te romana za djecu „Pustolovine morskog konjica“, kao i u važnija djela njegove povijesne publicistike. Osim toga, posebno je značajan dio u kojemu se donosi pregled svih inozemnih izdanja...

Ovdje nije riječ o šoku koji je, primjerice, doživio slavni Péter Esterházy doznavši da je njegov voljeni otac, izdanak drevne i ponosne plemićke obitelji, zapravo bio kukavni suradnik mađarskih tajnih službi – osjećaj koji donosi „Martin Tišljer“ suprotan je. Ovdje se radi o ocu koji u smrt odnosi svoje tajne, ali ne tajne o suradnji s režimom ili režimima, već tajne o strašnim iskušenjima i poniženjima koje je kao mali čovjek, slavonski „folksdojčer“, morao doživjeti i proživjeti u vihoru...

Knjiga je rezultat dugogodišnjega truda oko prikupljanja, istraživanja i vrednovanja dijelom teško dostupne građe o temi koja se odnosi na vremensko razdoblje europske prošlosti, čije pomno razmatranje upravo danas može doprinijeti većoj jasnoći i boljemu razumijevanju odnosa koji nadilaze granice državā... Savjesnim istraživanjem i nepristranim vrednovanjem velikoga broja periodičnih njemačkojezičnih publikacija, koje su sačuvane na raznim mjestima, djelo donosi bogatu i cjelovitu sliku o njima.

Godinama se govori/lo kako je Murakami kandidat za Nobelovu nagradu, ali je vjerojatno neće dobiti i to – zasluženo. Uspješan je i vješt pisac, popularan i rado čitan, ali kad pročitate nekoliko njegovih knjiga, shvatite da je stvorio dobitnu književnu kombinaciju, koja ipak ne zadovoljava najviše kriterije, prema kojima, barem tako priželjkujem, dodjeljuju najvažniju/„najvažniju“ književnu nagradu. Naime, u Murakamija je puno predvidljivosti, postoje stalni, „amblematski motivi“...

Shimose je formom, intertekstualnošću i unutarnjim glasovima koji se ponavljaju uspio stvoriti neobično i vrijedno, iako vrlo hermetično, djelo čiju dinamiku čitatelj treba pozorno pratiti kako bi uspio povezati te shvatiti opseg i dubinu iznesenih (za)misli. Riječ je, dakle, o zahtjevnu štivu koje pruža niz mogućnosti zamišljanja (promišljanja) i interpretacija te je zbog toga na poseban način još privlačnije. Ova je knjiga najprikladnija za to da Pedro Shimose širom otvorenih vrata konačno uđe u hrvatsku književnu zbilju...