Naslovi u kategoriji

Rukopis Gordane Benić čitao sam upravo posegnuvši za bijelim šumom, a rezultati su na planu novopečena čitateljskoga iskustva bili očaravajući. Ravnozemljaštvo, na početku treće dekade informacijski hipervitalnoga stoljeća, teško je tumačiti drugačije no kao primitivizam projektiran u uskointeresnim krugovima čije je desemantizirajuće ludilo eskaliralo kao i, primjerice, kvantitativni zamah loše poezije. Zanemario sam jezičnu konvenciju te se počastio pročišćenom sintaksom bijeloga šuma koja me je, barem na časak, učinila sretnijom osobom...

Daoudov roman već u naslovu poistovjećuje čin pisanja i ljudski život koji se ovjerava svetim pričama iz Kur'ana, no na koncu pripovjedač Zabor stvara vlastiti red u jeziku, svladavši njime priču o prošlosti vlastite obitelji i sebe samoga. Riječ je o bildungsromanu i obiteljskoj priči, ali i romanu-eseju, metatekstualnome štivu o jeziku, pismu kao mediju komunikacije, knjigama i svrsi pripovijedanja...

Nemamo ništa protiv politike, pa tako ni političkih romana i angažirane književnosti, ali kada se u konstruiranju priče izgubi svaka mjera, kada se priča svede na literariziranje političkih stavova, posebice onih koji su bliski samomu autoru, onda je konačan rezultat prilično skroman jer smo umjesto ozbiljna romana dobili običan politički pamflet koji ne prelazi razinu letaka koje partijski aktivisti dijele po ulicama, poštari raznose po sandučićima...

Pisac ne samo da sugerira kako je malo toga u našoj svakodnevici opipljivo i zbiljsko nego uvjerava čitatelja kako je zbilja uvijek na rubu preobrazbe u simulatorsku igru riječima i smislovima; napose kada je riječ o tranzicijskim paradoksima i okolnostima kojima vlada apsurd, gdje je potraga za vlastitim identitetom pa i ljudskim pravima – nemoguća misija. Od koje ipak nikada ne treba odustati, bez obzira na cijenu i posljedice...

Gatalicu vidim kao sljedbenika dobre tradicije u promišljanju problematike svijeta i oblikovanja jezikom, osobito kao autora koji se recepcijom i vidljivošću svojega kajkavskog diskursa upisuje u krug respektabilnih pjesnika profinjena senzibiliteta za tematiku i jezik...

Brojni autorovi prilozi prikazuju književne opuse pojedinih književnika kroz ostvarenu znanstvenu recepciju njihova stvaralaštva u dosadašnjim književno-kritičkim i filološkim istraživanjima, pri čemu rasprave Tihomila Maštrovića sadrže i šira interdisciplinarna kroatologijska stajališta, svjedočeći o autorovoj iznimno dobroj obaviještenosti. Komparativno-sintetički usmjerena, Maštrovićeva književnopovijesna znanstvena istraživanja važan su prinos, kako kroatistici tako i njezinoj interdisciplinarnoj sastavnici – kroatologiji...

„Vreme prolazi. Srbija tone sve više. Sasvim je svejedno gde ova zemlja ide – da li više prema EU, ili prema Rusiji – kad je vodi postojeća ekipa. S njima se jedino stiže u 'nigde'. Zar je važno da li će Srbija u NATO ili ne, dok je Vulin njen ministar vojni? S naprednjacima pravog puta nema, niti će ga biti. Ono što je izvesno jeste da smo svakog dana od pravog puta sve udaljeniji.“

Kritičarski pristup Ljerke Car Matutinović nije strog ni znanstven – štoviše, lepršav je i poetičan, ali jasan i određen. Ona autore potiče, dobronamjerno upućuje, citira, stavlja u društveni kontekst...

Čitajući studiju 'Nav i raj', čitatelju se raskriljuje nov pogled u jedan 'stari', iznimno intrigantan poetički svijet. Ona otvara vrata jednoga poetičkog 'nava' u kojemu borave neki davni, možda nepravedno zaboravljeni bogovi. Istodobno otkriva 'rajsku' ljepotu (književnoga) svijeta 's onu stranu' zbilje. Slika koja se u tako koncipiranoj knjizi nudi orisana je u krupnome planu, s detaljima i razmatranjima kakve može ponuditi kreativan znalac i iskusan istraživač. Upravo se zato u Pavličićevoj znanstvenoj studiji o Nazorovoj epici sve doima jednostavno...

ANA GALANT (goodreads.com)   U Puli je u razdoblju od 1953. do 1979. godine (s prekidima) izlazio Istarski borac, započeo …

PAUL BOURGET: UČENIK, Verbum, Zagreb, 2018., 297 str. Naslov izvornika: Le disciple. S francuskoga preveo: Božidar Petrač.   Jeste li …

Prostor se pokazuje gradbenim elementom romana jer vremenske razine ne poništava samo pripovjedni prezent nego i prostor koji asocira na ljude, doga­đaje, kulturu, pa i vlastiti izgled iz raznih vremena...

Ovaj, gotovo pionirski, rad zahtijevao je dugotrajno istraživanje, prikupljanje doku­mentacije, proučavanje tekstova i njihovo sređivanje te odabir. Zahvaljujući Žicu, ostatci Nugen­tova sna oteti su zaboravu i ponuđeni na uvid hrvatskoj javnosti...

Ostavljajući čitatelju da kao i mi uži­va u izazovima ove značajne i znakovite knjige, kažimo tek da je „Marulov san“ izvr­stan roman, jedan od ponajboljih što su se posljednjih godina pojavili u našoj književnosti. U njemu Marulić nije samo literarna nego i književna činjenica; zbilja njegova vremena korespondentna je zbilji našega vremena, njegovo vrijeme nalik je našemu, a pitanja narodne sudbine podjednako drama­tična kao u njegovu vremenu...

„Poništavati je lako. Za to ne treba ništa drugo nego grube sile u riječi i činu. […] Topline, braćo, topline!“ … Osobito je zanimljiv izbor kritičkih raščlambi i ocjena Krležinih djela nastalih do potkraj 1930-ih godina, pri čemu se susrećemo s ozbiljnim osporavanjima njiho­ve umjetničke vrijednosti i, dakako, njihove idejnosti...