Naslovi u kategoriji

Bez ljudi koji su kreativni put započeli u ovome pulskom književnom klubu i časopisu – pod mentorstvom Profesorice – slika književne i kulturne općenito, znanstvene, intelektualne... Istre, pa i širega podneblja, danas bi zacijelo bila osjetno i umnogome siromašnija. I zato, ali ne samo zato, opetovano pitanje nekim današnjima, koji se drže upućenim i odgovornim intelektualcima: Zašto se, primjerice, Katedra za hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli ne bi nazvala imenom dr. sc. LJUBICE IVEZIĆ (Sisak, 1915. – Pula, 1995.), hrabre, angažirane, beskompromisne intelektualke koja nema nijedno obilježje u svome gradu kojemu je toliko dala?! Tko bi se tomu danas usprotivio i kojim argumentima?

Svejedno kojim slogom prevladavaju pojedine stranice, vjerskim dojmovima i doživljajima, erudicijom i (povijesnim) znanjima ili pak slikama književnih i pjesničkih uzbuđenja, njima uvijek progovara svjedokinja nahranjena obilnim plodovima radosti i milosti kojom ju je Sveta Zemlja okrijepila i nadahnula za nove životne izazove. Knjiga je stoga iskrena zahvala za darove koje je doživjela u Svetoj Zemlji i koje, zaogrnute u istinsko književno ruho, želi nesebično podijeliti sa svojim čitateljem. Čitanje knjige zato je radostan susret čitatelja s mjestima kršćanske vjere u kojima Svemogući/Stvoritelj objavljuje svoju (sve)prisutnost, u riječima vjerski iskrenima i nadahnutima, književno privlačnima i uvjerljivima. Koje pozivaju na druženje s autoričinim darovima i na (osobno) hodočašće!

Črnja se latio renesanse istarskoga hrvatstva, okupio generaciju prvih akademskih izobraženih mladića, nakon četvrtstoljetnog kulturocida i ratnoga genocida koji nas je imao asimilirati i (ili) istrijebiti. Zvane je probio mentalne tunele iz Istre i u nju, doveo među nas važne ljude kulture i duha, spajajući čakavski i ikavski svijet, a u tome su ČAKAVČIĆI imali (i imaju) ključnu povijesnu zadaću regeneracije zapuštene, ali ipak još žive, zavičajnosti. Zato se Črnji uvijek iznova vraćamo, kao našem izvoru čiste, plemenite vode...

  IZVJEŠĆE Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu NAGRADE „TIN UJEVIĆ” Društva hrvatskih književnika za najbolju knjigu pjesama objavljenu u razdoblju od …

SUVREMENI KLASIK NEDJELJKO FABRIO (Split, 14. studenoga 1937. – Rijeka, 4. kolovoza 2018.)   Riječ unaprijed Koliko znam i kako …

Gervais potvrđuje Benjaminovu misao kako je ljubav prema putopisima jedan od znakova melankolije. I poslije Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u zavičaj, Gervais opet kreće na put po Istri, slijedeći Kiševe pute, hodeći po istarskim selima i gradićima, objavljujući svoje zapise kao feljtone. Tako se krug od „Istarskih puta“ Franje Horvata Kiša i utjehe koju je ta knjiga pružala prognanomu mladom Gervaisu zatvorio. Pritom jedino žali što ne uspijeva dostići uzor, Kišev uzor...

Potreban je afirmativniji pristup liku i djelu Husnije Hrustanovića. Tendencija je u književnom svijetu svojatati pisce i proglašavati ih nacionalnima i onda kad je mnogi među njima uvjereni kozmopolit. Hrustanovićevo djelo skromno je brojem napisanih pjesama, ali kompleksno, i nije moguće grubo presjeći „čvor“ njegova identiteta i tematike. Bude li se na njega gledalo samo kao na hrvatskoga ili samo kao na bošnjačkoga autora, neće dobiti priliku za punu afirmaciju kakvu zaslužuje. On nije samo napola hrvatski, a napola bošnjački...

Riječ je o potkrijepljenu, polemičnu, utemeljenome, uvjerljivu novome čitanju poezije Tončija Petrasova Marovića, ujedno i „ključu za“ ili čitanju „u ključu“, koje računa s novim pristupima novih naraštaja „redovnikā pjesništva“ – kakvim u određenoj mjeri i dimenziji držim i poslanje T. P. Marovića. Pjesnika ovaj izbor, valja se nadati, i praktično vraća središnjoj vrijednosnoj matici hrvatske poezije, otvarajući vrata budućim interpretatorima i interpretacijama.

Kao i „Mučnina“, „Stranac“ antedatira fenomenološki roman, a jednako bismo mogli reći i za „Isušenu kaljužu“; kako antedatira početak modernoga – fenomenološkog hrvatskoga i europskoga romana. Jer se „Isušenom kaljužom“ roman apsurda života već početkom dvadesetoga stoljeća ogledao u zbilji hrvatske književnosti, a tako i na stranicama europske književnosti. Problem je samo u tome što je „Isušena kaljuža“ objavljena pola stoljeća kasnije; pisana je od 1906. do 1910., a objavljena 1957. godine... A. Camus piše „Stranca“ 1942.

Pojavio se ili kao dječak ili, u novije vrijeme, sve više kao miš, šegrt Hlapić duboko je obilježio recepciju današnje dječje čitateljske publike. Konkurenciju mu pravi jedino popularni profesor Baltazar, no Hlapić je jedini književni lik koji se izdigao na razinu nacionalnoga brenda. „Dovoljno je otići na mrežnu stranicu www.hlapic.net da se uvjeri u bogatstvo ponude proizvoda i usluga koje nose na sebi Hlapićev lik“, sugerira autor, pa potom niže primjere pozitivne i negativne strane oba dijela sintagme „šegrt Hlapić“...