Naslovi autora

Akademik Bratulić glagoljaš je današnjice, nadajmo se ipak ne posljednji, no zacijelo rijedak i neprispodobiv, poseban, toliko uvjerljiv životom i djelom da nema sumnje u to kako između naših prapočetaka uklesanih u kamenu do današnjega dana jezik, ime, vrijednosti i kontinuitet (naroda i pojedinca), svim nevoljama i nedaćama usprkos, najbolje čuvaju i promiču upravo oni izabrani među kojima ime i djelo Josipa Bratulića sjaji neugaslim, plemenitim, trajno prepoznatljivim, toplim sjajem od mudrosti i dobrote.

Bez ljudi koji su kreativni put započeli u ovome pulskom književnom klubu i časopisu – pod mentorstvom Profesorice – slika književne i kulturne općenito, znanstvene, intelektualne... Istre, pa i širega podneblja, danas bi zacijelo bila osjetno i umnogome siromašnija. I zato, ali ne samo zato, opetovano pitanje nekim današnjima, koji se drže upućenim i odgovornim intelektualcima: Zašto se, primjerice, Katedra za hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli ne bi nazvala imenom dr. sc. LJUBICE IVEZIĆ (Sisak, 1915. – Pula, 1995.), hrabre, angažirane, beskompromisne intelektualke koja nema nijedno obilježje u svome gradu kojemu je toliko dala?! Tko bi se tomu danas usprotivio i kojim argumentima?