Naslovi autora

Na 26. izdanje Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara pozvan je niz važnih sugovornika, znanstvenika i znanstvenica, kritičara i „praktičara“, autora i autorica, da na Okruglom stolu pokušaju sagledati odnos hrvatske književne kritike prema važnim djelima za djecu i mladež, koja su ključna, jer su to najčešće prvi susret djece s knjigom. Što to naša djeca čitaju ili štio im se to nudi na čitanje? Kakve je kakvoće ta brojem izdanja velika produkcija, zapravo i ne znamo jer ove knjige uglavnom prate (ako ih prate) tekstovi „tržišne kritike“ koja je „vođena marketinškim planom nakladničkog poduzeća i u najvećoj mjeri donosi s više ili manje uspjeha prikrivene hvalospjeve nakladničkih proizvoda (knjiga) neovisno je li riječ o novoproizvedenim uspješnicama ili dotiscima kanonskih tekstova. Temeljna je odlika „tržišne kritike“ neobjektivnost i usmjerenost na promociju teksta, autora i nakladnika kako bi se ostvarila prodaja knjige kao nakladničkog proizvoda...

UOČI 24. ĐAKOVAČKIH SUSRETA HRVATSKIH KNJIŽEVNIH KRITIČARA Na poleđini ovitka knjiga Što čini jabuku (Fraktura, 2021.) izraelskoga književnika Amosa Oza …

Kako je svoj svjetonazorski pogled i sâm autor označio donkihotizmom, valja mi na kraju podcrtati, nakon što sam naznačila njegovu paradoksalnost, koje su to etičke i estetičke vrijednosti koje autor zagovara. I usuprot čemu ili komu su usmjerene – na što nas upozoravaju? Je li vrijeme snova unepovrat nestalo? Nastavlja li se umjetnost kao vrijeme snova i donkihotizma, kako se i sâm autor zapitao? Ima li nade za umjetnost koja ne odustaje u zagovoru klasične trijade Lijepo-Dobro-Istinito?