Naslovi autora

Gervais potvrđuje Benjaminovu misao kako je ljubav prema putopisima jedan od znakova melankolije. I poslije Drugoga svjetskog rata, nakon povratka u zavičaj, Gervais opet kreće na put po Istri, slijedeći Kiševe pute, hodeći po istarskim selima i gradićima, objavljujući svoje zapise kao feljtone. Tako se krug od „Istarskih puta“ Franje Horvata Kiša i utjehe koju je ta knjiga pružala prognanomu mladom Gervaisu zatvorio. Pritom jedino žali što ne uspijeva dostići uzor, Kišev uzor...

Riječ je o izabranim pjesmama uz 60. obljetnicu Gervaisove smrti. Istančana jednostavnost, senzibilnost sjećanja i neposredna percepcija međusobno izvrsno funkcioniraju. Osebujne lirske minijature i duhovito poantirani detalji esencija su Gervaisova čakavskog idioma. Jednom je prilikom napisao: „Sumnjam da bih ikada napisao koji čakavski stih, da nije bilo emigracije“. I nakon tolikih desetljeća otkako je otišao „kud za vazda gre se“, njegove poetske skladbe odzvanjaju lakoćom duhovitih i istinski nadahnutih pjesmotvora.