Travanj 2026.

Zbirka je slojevita cjelina u kojoj se ljubavni diskurs, metafizička napetost, metapoetički uvidi i stalna igra antiteza prepliću u jedinstvenu poetsku kozmologiju. Po mom sudu, ovo je najzrelija Šalatova zbirka u kojoj se lakoća pisanja prepoznaje i kao umijeće i kao ushit i kao osobna istina. Njome je svakako značajno obogaćena hrvatska poetska scena, svaki čitatelj i čitateljica žedni emotivne i mudrosne poetske riječi.

Nije posrijedi tek još jedna memoarska knjiga o djetinjstvu i mladosti, a još manje knjiga čiji se pripovjedački kapital u svojemu semantičkom polju ne može lišiti literarnog naslijeđa pretka obvezujućih odjeka u nacionalnoj književnoj memoriji. Štoviše, Novakova knjiga, napisana u zrelim godinama, obiljem narativnih činjenica svjedoči o tome da izlet u prostore literature nije tek sentimentalno prebiranje po uzbudljivoj životnoj davnini, koliko istinska potreba da se pričom sačuva vrijeme trajno upisano u autorov život i njegovu biografiju. A kada se to uradi uvjerljivo i pripovjedački zrelo, duboko proživljeno i bez sentimentalnosti, k tome i sa zavidnom stilskom kulturom, eto razloga zašto uroniti u Novakovu davninu. I zašto se s pravom nadamo novim stranicama!

Autorica svoj kritički pristup prilagođava svakom djelu, izbjegavajući shematičnost i klišeiziranost. Umjetničkim ostvarenjima odgovara kreativnom esejistikom, narativnom energijom i stilističkim uvidima. Završni dio knjige pokazuje kako se njezin kritički glas zna preoblikovati i proširiti, dok cijela knjiga potvrđuje da je riječ o djelu koje snažno potiče čitanje, promišljanje i dijalog s književnošću – o djelu koje i samo nosi obilježja umjetničkog ostvarenja.