Travanj 2024.

Hvala čitateljima i suradnicima koji nas podržavaju u tako velikome broju; idemo dalje!

Sažetak o knjizi Revizija zla: uzroci i posljedice prikrivanja nacifašističkih zločina u Italiji na nekoliko jezika...

Italija je tijekom prošloga stoljeća prošla kroz teška razdoblja, čija su bitna obilježja fašistička diktatura i mukotrpan prijelaz iz monarhije u demokratsku republiku, no bez „talijanskoga Nürnberga“, bez defašizacije i uz masovnu amnestiju nacifašističkih zločina(ca). Povijesna revizija u novije vrijeme započela je proglašenjem Dana sjećanja te ciljanim zatajivanjem zala koja su talijanski kolonijalizam i fašizam u XX. stoljeću počinili – od Afrike do istočne jadranske obale.

„Si ammazza troppo poco!“ – „Premalo se ubija!“ (gen. Mario Robotti o „stanju“ i ponašanju okupatora u Hrvatskoj i Sloveniji 1942.).

„Ne može nam se fašizam vratiti, kada on Italiju nikada nije ni napustio!“ (Emilio Gentile, povjesničar.)

Krpetić je visoko postavio ljestvicu obrane kršćanske kulture i kritike ovovjeke civilizacije. Kad više ne bude imao gdje, kapitalizam će leći na Sunce. Sile prirode svemira pak čovjeka vraćaju natrag. Koliko je u tomu proturječja? Ladica puna svjetla više je od vjere, vidimo je u punoj fizičkoj spremi Čovjeka-povratnika. Postoji skriveni karakter naših susreta s nepoznatim, što nas zapravo i nagoni da istražujemo ono što jest, a ne ono što izaberemo reći. Premda usmjeruje k redizajniranju društvenoga položaja pojedinca, spram patibuluma Križa zbirka ne izražava pesimizam, dapače, pršti nadom ostavljajući okosnicu u nemiru. Ako kršćansko opravdanje svega stvorenog na zemlji i u svemiru nije dovoljno, što to onda jest, što to pokreće mašineriju duhovnoga pjesništva? Apsurdno, ali iz ne-odgovora – upravo te „košnice“ – bit će rođeno „vječno vraćajuće otkriće: da je ovo naše postojanje dar nebesa i da će se tamo, u izvor (nebesku svjetlost ili tamu) i vratiti“.

Prošavši ratište riječi i stvarno ratište kao sudionik rata i vojnik, pjesnik se od surove stvarnosti otkupljuje kao odličan stvaralac novih svjetova; njegovo je pjesničko putovanje započelo retrospektivno – iz dubina i daljina postanka gdje čovjek čovjeku nije vuk. Nije vuk ni svemu što ga okružuje. Novi pjesnički svjetovi u zbirci Krljušti otkrivaju zagonetan, apstraktan svijet u kojemu različiti, živi i neživi oblici supostoje u stvarnosti i sakralnosti, no uz uvjet da se dogodi pomirba svjetla i tame, i tada, tek tada, kako nas pjesnik „nagovara“, možemo razumjeti da jedino ljubav nema svoje pra. Ona je uvijek moguća kao dio vidljivoga i nevidljivoga svijeta.

Knjiga Mrtvi vez Arsena Mužića intrigantno je, literarno bitno, inovativno i duhovito književno djelo. Autor iznimno dobro vlada hrvatskim jezikom, poznaje njegove nijanse na razini književnoga standarda, ali i one na razini žargona i dijalekta. Svim temama, pa i onima filozofskog i teološkog značaja, pristupa s finom aristokratskom ironijom. Neobično i korisno djelo.

Premda linearno, njegovo je pripovijedanje ipak obogaćeno zanimljivim digresijama i komentarima. U romanu je pripovjedačev glas odveć nadmoćan i za čitatelja su njegove poruke i istine neupitne, čitatelj u njih vjeruje, a junaci – karakterizirani atributima vjere, odanosti i ljubavi za svoje i svoj narod – takvi su da se s njima čitatelj poistovjećuje, dok su oni drugi opisani atributima suprotnima osjećajima i vrijednostima narodne zajednice.