Travanj 2022.

Iz završne napomene o ožiljku koji ne može zaboraviti postaje jasno kako je duboko fabularno nevidljiv događaj urastao u tkivo ove jedinstvene Karakašove priče, koja po uzoru na pravi „suspense“ čitatelje ostavlja u stanju neizvjesnosti pa i strepnje pred pitanjem: može li itko uopće razumjeti, odnosno prodrijeti u tajni život zla...

Knjiga „Zablaće“ izniman je doprinos suvremenoj hrvatskoj književnosti i premda tek prva autorova, odmah se pozicionirala uz bok šibenskim velikanima Gulinu i Dediću, koje Grgas u nizu pjesama i priziva (uz Marunu, Mićanovića i Bagića); ona je ujedno i spomenik jednom naselju koje dosad takvog spomenika nije imalo, a pjesnik ga je snagom riječi izvukao iz predjezičnog zaborava, opisavši luk povijesti, kolektivnog i osobnog iskustva, sve do današnjih postvremena. Knjiga koja ostaje...

Na metaforičan način završava ova Prtenjačina proza pisana ipak samo kao reducirani kratkometražni film izrečen glasom pjesnika koji žudi za iskupljenjem, ali usput kao da se boji teme. Jer ona tako nepodnošljivo pripada osobnoj osjećajnoj sferi pa ga silno frustrira mogućom patetikom, a istodobno ga neodoljivo privlači univerzalnošću životne pojavnosti o kojoj je zapravo želio pripovijedati...  

U ovome kratkom pregledu bar je naznačena vrijednost zbirke priča „Zvjezdane jagode“, koja nažalost nije doživjela zasluženu recepciju, pa neka ovaj tekst bude bar mali nagovor na čitanje odlične proze Božice Jelušić...