Studeni 2021.
PRIMOŽ REPAR: TRI DANA U ISTRI I JEDAN DAN PRIJE, Istarski ogranak DHK, Pula, 2020., 64 str. Naslov izvornika: Trije …
Pročitajte više
ALBINO CRNOBORI: U SNU, „Istra kroz stoljeća“, XIII. kolo, Istarski ogranak DHK – Čakavski sabor, Pula – Žminj, 2019., 208 …
Pročitajte više
Vrlo je izražena konceptualna priroda rukopisa ove zbirke koju, s punim pravom, možemo ocijeniti uspjelim odmakom od recentne poetičke dominante, čime Mandić biva potvrđen u kazalu riječkoga poetskog postmodernizma (uz Stojevića, Sorela i dr.), ali i šire. Mandić, i njemu slični, do ušiju je zaljubljen u jezik, strateški nepromišljeno. Ili ga, čemu se iskreno nadam, jednostavno nije briga. Kao što, dopustite mi romantičarsku iluziju za kraj, nije bilo ni Kamova...
Pročitajte više
JELENA LUŽINA: PULSKI ESEJI, Istarski ogranak DHK – Čakavski sabor, Istra kroz stoljeća, XIII. kolo, Pula – Žminj, 2019., 330 …
Pročitajte više
MILORAD STOJEVIĆ: ČLOVIK OHNE SPRACHE, Istarski ogranak DHK, Pula, 2019., 122 str. Razgovor Lade Žigo Španić s autorom Miloradom Stojevićem... …
Pročitajte više
Autorova je namjera prvenstveno bila ispričati hrvatsku priču iz naše nedavne prošlosti, a možda i suvremenosti. U toj priči sudjeluju ideološki konvertiti i korumpirani moćnici grotesknih pojava, koji se u monotonoj svakodnevici beskrupulozno bave svojim mračnim poslanjem. Korumpirani inzularni prostor postaje metonimija šire društvene patologije, svojevrsnoga nevremena, kako čitatelju sugerira autor odabirom naslova o događajima nalik vremenskim nepogodama prispjelima u zao čas...
Pročitajte višeNemecov „Leksikon“ otvorio je spoznajnu kutiju dobrih duhova, namjera i običaja utemeljenu na bogatoj nacionalnoj leksikografskoj praksi, omogućio nam je dodatni uvid i vrijednu vizuru hrvatske književnosti. Nije trebalo ništa posebno učiniti, „samo“ se trebalo dosjetiti, sjesti i napisati. Zvoni li vam poznato prva rečenica iz Barčeva eseja: „Mnogo se teoretizira uvijek onda kad se malo radi.“
Pročitajte višeAludirajući na crne rupe ljudskih psiha, na moralne kataklizme koje se kriju iza krinke običnosti u svekolikom vremenu banalnosti i laži, Mihaela Gašpar reducira pa i posve ogoljuje povijesnu pozornicu svoga gubitničkog lika nesretne svijesti te njegove pratnje – uronjenih u pravi socijalni vakuum. Povezujući tiktakanje satne nemirnice s pulsiranjem srca u tjelesnom mikrokozmosu, pesimistički se najavljuje sumrak pojedinca koji je izgubio svoje mjesto u svijetu te neizvjesnost svega ljudskog osim smrti...
Pročitajte više