Vanesa Begić: BIOGRAFIJA, MEMOAR, FIKCIONALNO, ISPOVJEDNO / Mirjana Buljan

BIOGRAFIJA, MEMOAR, FIKCIONALNO, ISPOVJEDNO

MIRJANA BULJAN: APSIRTOV PUPAK, Meandarmedia, Zagreb, 2017., 151 str.  

Zanimljive, intrigantne i sugestivne su kratke priče Mirjane Buljan okrunjene izdanjem Apsirtov pupak. Kratka priča, književni žanr par excellence, traži možda najvještije autore, a Mirjana Buljan pokazala se ovim djelom vrlo vještom pripovjedačicom, koja potpisuje tekst blizak književnom eseju i kratkoj priči. I kronici.

Zbivanja su smještena u fikcionalan Mali Stari Grad, dakle neprecizirano i nelocirano; mogao bi to biti Cres, ili pak Lošinj, ali ne nužno, no analizirajući naslov, dolazi se do riječi Apsirtidi, što je cresko-lošinjska skupina otoka koja je dobila ime prema mito-loškome Medejinu bratu Apsirtu, iz čijega je raskomadanog tijela, prema legendi, nastalo ovo otočje.

Dakle, već naslov dočarava mit, legendu koja se potom na stranicama knjige istovre-meno razvija vrlo senzibilno i naracijski moćno.

Priče funkcioniraju kao mitovi, kronika, dnevnik jednoga kraja, kao feljtonističko ese-jizirano štivo, gdje autorica jest kroničarka, ali i puno više od toga. Ona nije sveznajući pripovjedač, ali je dobar psiholog i poznavatelj ljudskih duša, što prikazuje suptilnom obradbom protagonista i njihovih sudbina, koje su sve samo ne obične. Obične u ne-običnosti. Neobične u jednostavnosti.

Tipično je za male, zatvorene sredine to da u njima priče nikada ne nedostaje. Upravo priče, urbane odnosno otočne legende, tračevi... stvorili su podlogu za pripovijetke is-pričane sjajno, izvrsno oblikovanih i iznimno zanimljivih protagonista, od mjesnih ridi-kula i tajanstvenih udovica do sasvim (ne)tipičnih obitelji.

Kako se stapaju došljaci i lokalno stanovništvo, splet kultura, mentaliteta, ideja... vidljivo je u ovim prozama gdje ne nedostaje humora ni zanimljivih zapleta, gdje naslućujemo, neka nam je dopušteno usporediti, tipičnu pirandelovsku relativnost ljudske zbilje.

Sudbine došljaka i starosjedilaca u zanimljivoj su simbiozi, upoznajemo šarolik spektar likova i još više tema, motiva. Došljaci nisu samo s kopna, nego i iz inozemstva, čime autorica daje znatno širu predodžbu i sliku zatvorene zajednice koja krije svoje speci-fičnosti, ali i tajne.

Štivo je atemporalno, otok može biti stvaran i fikcionalan, odnosno to može biti i pro-totipska priča, gdje Otok znači izdvojenu cjelinu i gdje pažljiviji čitatelj otkriva niz aluzija, metafora, skrivenih značenja… Budući da se u nas često, najčešće i nažalost tek dekla-rativno i zgodimice iz ustiju ovih ili onih političara, govori o sudbini otokâ, ovo je štivo tim zanimljivije, osobito ako ga se čita i iz svojevrsnoga esejističkoga gledišta.

  MIRJANA BULJAN (arhiva „Nove Istre“)  

Možda bi tko očekivao dijalektalne izraze, jer riječ je o tipičnim sredinama koje karak-terizira osobit jezični izričaj, no autorica ipak piše hrvatskim književnim jezikom, uz tek pokoju dijalektalnu riječ.

Posrijedi je, podvucimo, donekle memoarska proza, ali i svojevrsno esejističko štivo, što zahtijeva pozornoga čitatelja koji je u stanju percipirati razne nijanse i razine pripovi-jedanja, no nije ovdje na djelu homodijegetski pripovjedač.

Sibila Petlevski o autorici je zapisala: „Mirjana Buljan tek treba dobiti zasluženu recep-ciju koja bi je, opravdano, prema vrhunskim dometima njenoga proznoga izričaja, smje-stila u plejadu kritički temeljitije obrađenih, vrsnih hrvatskih romanopisaca poput Fab-rija, Jergovića ili Daše Drndić, autora koji također, poput Mirjane Buljan, rado i vješto prekoračuju žanrovske granice dnevnika, fikcionalne i ispovjedne proze, povijesti, au-tobiografije, biografije i memoara“.

Dunja Detoni Dujmić ističe kako „na pozadini te idilične zajednice izranjaju prije svega prisni, domaći likovi individualizirani u svojoj različitosti“.

Važnu ulogu u ovome i ovakvu tipu naracije, dakako, ima metaforika, koja povezuje i kreira pripovjedno tkanje, osmišljeno na način izniman u kontekstu suvremene hrvatske proze i književnosti općenito. Upravo vještina naracije i sugestivne deskripcije – stanjâ, odnosâ i protagonistâ – Apsirtov pupak uzdižu visoko nad prosjekom konteksta hr-vatske proze naših dana. Autorica doista zavrjeđuje znatan i ozbiljan kritički pristup, dostojnu razinu stručne recepcije i čitateljske pozornosti.

Mirjana Buljan (Niš, 1931.) gotovo cijeli život provela je u Zagrebu radeći kao slobodna književnica, prevoditeljica, publicistkinja i novinarka. Objavila je petnaestak knjiga te prevela, primjerice, djela: Joycea, Grassa, Carrolla, Strindberga...