Dunja Detoni Dujmić: KNJIŽEVNO-KRITIČARSKI KOMPENDIJ / Željka Lovrenčić

KNJIŽEVNO-KRITIČARSKI KOMPENDIJ

Hispanistica, prevoditeljica i kritičarka, Željka Lovrenčić, uvodnom riječju izvješćuje čitatelja kako je njezina nova knjiga emotivna naslova Književnosti predana (2018.) – skup tekstova koje je od 2014. do 2017. godine objavljivala u hrvatskoj recentnoj periodici te da je riječ o napisima tematski vezanima uz područje njezina rada – kroatologiju, kroatistiku i hispanistiku.

Prvi, većinski dio knjige sadrži dvadeset i devet kritičko-informativnih prikaza koji nerijetko imaju i prigodničarski karakter: riječ je o novotiskanim pjesničkim zbirkama, recentnim proznim djelima, kritičarskim i znanstvenim knjigama pretežno domaćih, ali i stranih autora, o radovima monografskog i antologijskoga tipa te o e-knjizi. U drugome, manje opsežnom dijelu ove knjige nalaze se, prema autoričinim riječima, esejistički, a dodali bismo i publicistički, sastavci vezani uz hispanoameričke pisce, hrvatsku iseljeničku književnost kao i odjeke naših književnika i njihovih djela u svijetu.

U ciklus tekstova o novoizišlim pjesničkim zbirkama autorica, između ostaloga, piše o nagrađenoj knjizi kajkavske poezije Ernesta Fišera Macbeth na fajruntu; pjesnika naziva magičarom riječi istančana ukusa, u kojega je prisutna snažna veza između regionalnoga i univerzalnoga. Slijedi prikaz zbirke Lirska svjetla Anice Gjerek i „ganutljivih stihova“ posvećenih glavnim pjesnikinjinim motivima: ljubavi, Bogu i zavičaju. Prema autoričinu mišljenju zbirka Drage Štambuka Nedovršeno stvaranje svijeta misaono je djelo u kojemu se očituje zaokupljenost „brazilskim temama“, pjesnikovo istančano proživljavanje svijeta koji ga okružuje te čežnja za domovinom. U osvrtu na Povratak, izboru iz pjesništva Adolfa Polegubića, naglašava se pjesnikova naklonost prema tradicionalnim tematima, prema rekonstrukciji smisla i identiteta u času povratka korijenima. U povodu zbirke Stoj ili pucam od zdravlja uglednog pjesnika Zvonimira Baloga, naglašava se njegova sklonost retoričkim igrama, groteski, apsurdnim situacijama iza kojih se naziru duboka misaonost i socijalna osjetljivost. Knjiga pjesama i aforizama Ivana Bradvice Tragovi izvanzemaljaca autoricu asocira na realistično, katkad i ironijsko svjedočenje o turbulentnom vremenu, u poetskoj knjizi Zalog sidrenja Davora Grgurića vidi „duboku simboliku i opise mora“, dok Peru Pavlovića, u povodu zbirke Hortus Dei, naziva jednim od najznačajnijih hercegovačkih pjesnika. Povelik prostor posvetila je plodnom pjesniku Tomislavu Marijanu Bilosniću u povodu izlaska njegove meditativne zbirke Vrt u kojoj vidi bogat i barokno raskošan jezik te vješto povezivanje prošlosti i sadašnjice, mitologije, budizma i kršćanstva; vrt iščitava kao metonimijsko mjesto preispitivanja pjesnikove egzistencije.

Omanji ciklus prikaza posvećenih žanru književne kritike započinje prikazom zapisa Ljerke Car Matutinović Umjesto samoće, posvećenih suvremenim hrvatskim pjesnicima, prozaicima i kritičarima, nastavlja esejima i zapisima Zdravka Seleša Galović i zađne stvari, nadahnutima zavičajnom tematikom; tu su, između ostaloga, i prikazi knjige Maše Vekić o životu i djelu kardinala Franje Kuharića te zbornik radova o nedovoljno istraženom opusu nepravedno zanemarene književnice Side Košutić. Izvješćujući o e-knjizi ugledne hispanistice Simone Delić Barca Bela. El Género de le Balada en el Mediterráneo (...), Lovrenčićeva zaključuje kako je riječ o sustavnoj analizi hrvatskih i španjolskih romanci, u kojoj se studiozno ukazuje na to kako hrvatsko i španjolsko tradicionalno pjesničko stvaralaštvo potječu iz istih izvora, pričem je sefardska tradicija čvrsta spona između njih. Prikaz Antologije 20 Galovićevih jeseni: 1994. – 2013. govori o tekstovno i likovno bogato opremljenoj knjizi koja pokazuje kako su Galovićeve jeseni s vremenom rasle od skromnih početaka do značajna međunarodnoga kulturnog, književnog i obrazovnog događaja.

U skupini recenzija posvećenih proznim autorima ističe se napis o Mediteranskom putopisu Tomislava Marijana Bilosnića; autorica u njemu otkriva „revnog promatrača“ koji s puno detalja duhovito spaja prošlost i tadašnjicu, ljude i događaje, intrigantne krajolike i neobične svjetove. Pozabavila se i zbirkom neorealističnih pripovijesti na tragu novijih čeških pisaca, Divan dan za Drinkopoly, perspektivnoga prozaika Marka Gregura. U povodu novoga izdanja lektirnog štiva na tragu kriminalističke proze, Sportski život letećeg Martina Dubravka Jelačića Bužimskog – spominje autorovu vještinu pri kombiniranju realističnih događaja s fantastikom. Potom predstavlja pripovjedačku prozu Božice Gašparić (Priče iz danila) i Diane Rosandić Živković (Strah od konja), da bi zatim više tekstova posvetila hrvatskim pripovjedačima u dijaspori (Pepita Turina, Vladimir Jakopinec) i sličnim temama (Hrvatska pisana riječ u Bačkoj). Autorica je hrvatskoj javnosti predstavila i biografsku knjigu španjolske profesorice Victorie Combalía o Dori Maar, likovnoj umjetnici hrvatskih korijena, dotada nepravedno u Picassovoj sjeni. U knjizi Umreženi identiteti Vesne Kukavice, zbirci publicističkih radova u kojima se ruše stereotipi o hrvatskome iseljeništvu, Željka primjećuje pravu sliku hrvatskoga iseljenika koji je „moderna, mobilna i višejezična osoba“, sposobna izgraditi čvrste mostove između dijaspore i domovine. Na takvoj je crti pročitala i pjesništvo gradišćanske autorice Doroteje Zeichmann Lipković, Čileanca hrvatskih korijena Dominga Mihovilovica Rajcevica, napose pojavu dviju perjanica naše književne dijaspore, autore prognanike literarno respektabilna opusa: Raimunda Kuparea i Viktora Vide. Također, u hispanskom kontekstu promatra i pojavu velikog A. B. Šimića, djelomice i dvije fantastične pripovijesti Frana Galovića; također, donosi podatke o recepciji i prijevodima na strane jezike djela Vesne Parun, Mire Gavrana i Tomislava Marijana Bilosnića. Bloku tekstova hispanske tematike pridružila je sastavak o samoći, nasilju i ljubavi u djelu Gabriela Garcíje Márqueza, a u povodu stotoga rođendana Čileanca Nicanora Parrea izvješćuje o njegovoj „antipoeziji“.

Ovu bismo knjigu mogli nazvati svojevrsnim književno-publicističkim kompendijem kojemu je namjera sažeto i nepreuzetno čitatelja izvijestiti o dijelu naše recentne nakladničke djelatnosti. Pristupajući odabranim tekstovima, Ž. Lovrenčić pretežno slijedi jednostavnu shemu: nakon osnovnih biografskih podataka i informacija o cjelokupnom opusu odabranih autora, naznačuje bitnije tematske i motivske smjernice tekstova, reproducira nacrt fabularnih tijekova, odnosno autorovih poetičkih opredjeljenja, bez znatnijega interpretativnog prodiranja u strukturne ili semantičke slojeve tekstova. Zajednički je nazivnik većine autoričinih sastavaka: impresionistički pogled na tekst, terminološka neopterećenost složenijim teorijskim postavkama, dobronamjerna poticajnost, napose mlađim autorima, te publicistički brzinsko informiranje širega čitateljstva o djelu; vrijednost se takve sažete informatičnosti posebno očituje u tekstovima o hrvatskoj iseljeničkoj književnosti te hispanističkim temama za koje je autorica nedvobeno vrlo kompetentna.