Hrvojka Mihanović-Salopek: INTELEKTUALNO PROMIŠLJANJE I OBLIKOTVORNI VIRTUOZITET / Boris Domagoj Biletić
Obrazloženje za Povelju Fonda Miroslav Krleža
Boris Domagoj Biletić, Hvatanje zraka,
Matica hrvatska, Zagreb, 2021., 222 str.
Izbor i pogovor: Miroslav Mićanović
Boris Domagoj Biletić (Pula 22. ožujka 1957.) jedan je od najistaknutijih pjesnika suvremenoga hrvatskog pjesništva. U svom umjetničkom stvaralaštvu afirmirao se kao izvoran pjesnik, ali jednako tako i u znanstveno-stručnom dijelu književnog rada kao vrstan esejist, književni kritičar, antologičar, prevodilac s talijanskog i njemačkog jezika, urednik znanstvenih edicija, te kao inicijator književnih časopisa i književnog života.
Najnoviji i ujedno odlukom stručnog povjerenstva nagrađen izbor Biletićeve poezije priredio je Miroslav Mićanović u zbirci Hvatanje zraka, Matica hrvatska, Zagreb, 2021. U svom odabiru i redoslijedu pjesama Mićanović je odstupio od uobičajenog kronološkog izbora iz Biletićevih objavljenih zbirki, a time je naglasio da Biletićevo pjesništvo karakterizira polifonija stilova kroz sva razdoblja stvaranja i specifičan odnos koji na temeljima književne baštine preobražava i kreativno potpuno modificira tu baštinu. Možemo zapaziti da je Biletićevo stvaralaštvo s jedne strane otvoreno prema tradiciji hrvatske književne baštine, a s druge strane usmjereno prema različitim književnim i jezično-istraživalački ustrojenim avangardama te filozofsko-pojmovnom spektru raščlanjivanja zemaljskih i metafizičkih nepoznanica.
Biletića obilježava osebujan i složen intelektualni pjesnički izraz, a književni kritičari su pronalazili višeslojne i raznovrsne stilske utjecaje: individualnog profetskog intuicionizma, metatekstualizma, hermetizma, novog mediteranističkog lirizma, neosimbolizma, povremenog nadrealizma, ekspresionizma, makabrične metafizičnosti, jezičnog konstruktivizma, semantičkog konkretizma, maniristične hipertrofije kulture, simultane doživljajne spoznajnosti i dr.
Modernu izazovnost i određeno izmicanje definiranosti tvore Biletićevi odmaci, koji unutar tradicionalno koncipiranih pjesničkih stilističkih struktura – neosimboličkog lirizma, mitologizacije, parcijalne arhajske metaforičnosti, nadrealističke aluzivnosti, ekspresionističke dinamičnosti, erudicijski obremenjene metatekstualnosti – umeću u istu pjesmu oprečne referencije ironičnosti, autoironičnosti, buntovnog komentara i jezičnog ludizma. Pojedine Biletićeve sintagme toliko su nabijene raznorodnim, antitetičnim značenjem da ponekad u njihovom domišljanju spoznajemo koliko su one međusobno razarajuće ili teško pomirljive i koliko odražavaju pjesnikovu spoznaju suvremenog rasula i upitnosti smisla. Pjesnikov duh je zapravo stalno razapet između svijeta nestalog, imaginarno doživljenog sklada i konkretno prisutnoga suvremenog otuđenja i duševne opustošenosti. Ipak, i u pojedinim Biletićevim kakofonijski oblikovanim pjesničkim ostvarenjima, cjelina pjesme realizira dubok, zaokružen dojam i ostavlja svoju polisemantičku poantu percipijentu za razmišljanje, pa i onda kada je ona u prvom dojmu zakrita velom zaključanosti. Biletićevo pjesništvo snažno je i u zornom/eidetskom doživljavanju jednako kao i u jezično-izričajnom ostvarenju, te ovom zbirkom potvrđuje svoju aktualnost i realizaciju sjajnog umjetničkog sraza intelektualnog promišljanja i oblikotvornog virtuoziteta.
(Hrvojka Mihanović-Salopek © DHK © IO DHK)