Josip Sanko Rabar: VIŠESLOJNOST I ZAHTJEVNOST STIHA / Ivan Babić
Ivan Babić: Stihovodi, ilustrirao Romeo Borčić, Naklada Bošković, Split, 2021., 40 str.
U pjesničkoj zbirci Stihovodi cijele su stranice ispunjene uglavnom apstraktnim slikama Romea Borčića, a preko njih otisnute su pjesme Ivana Babića, tako da knjiga nalikuje slikovnici. Neke slike dočaravaju valovito more, pojedine vrtlog, ljudski dlan ili vlati trave.
Već naslovom, novokovanicom Stihovodi, autor sugerira potrebu za višeslojnim iščitavanjem tekstova ove opsegom nevelike knjige, namijenjene prosječnom i univerzalnom čitatelju, gledano uzrastom, obrazovanjem i slično. Univerzalnom je čine univerzalna tema – voda i jednostavne univerzalne poruke – značenje vode za čovjeka, život i svijet. Njezina formalna i sadržajna univerzalnost ipak unekoliko zahvaća i zahtjevnijeg čitatelja kako u formalnom tako i u značenjskom smislu. Naime, knjiga je sastavljena od 8 malih cjelina, odnosno ciklusa, od kojih svaka na određeni način, iz određena kuta govori o vodi. Osim o oblicima vode, progovara se o odnosu čovjeka i vode, o ekološkoj misli, to jest o potrebi stalnog osvještavanja svih vrijednosti toga najzastupljenijeg elementa u čovjeku i svijetu, o njezinoj ulozi u našemu stvaranju, u svim oblicima i pogledima svakodnevna života, o vodi koja gasi žeđ i glad, o vodi koja je unekoliko duhovno biće kakvo smo i sami, dakle o duhovnim i filozofskim domišljajima u svezi s vodom i, konačno, o onima poetskim, koji pokušavaju sagledati sve spomenute aspekte i dati svoj obol, tj. prijemčivu i motivirajuću poetsku skicu sadržaja i misaonih procesa vezanih uz vodu.
Posebnost ovih tekstova i njihova „zahtjevnost“ jest i u prilično strogoj ujednačenosti u okviru deseteračkoga ili jedanaesteračkoga katrena s naizmjeničnom pravilnom rimom, koja u završnom stihu uvijek glasi – voda. Iznimno, zadnja pjesma sadrži riječ u padežu – vodi. Autor je iznašao neobično mnogo rima.
Motivirajući čitateljski i spoznajni trenutak jest, dakako, svojevrsni oblik lagane zagonetke što se razrješuje upravo završnim stihom, koji automatizmom rime i igrivošću jezikom, prvenstveno mlađemu čitatelju, sugerira odgovor.
U prvome ciklusu, naslovljenom U-VODI, ponegdje nailazimo na prostranu viziju zvjezdana prostora:
Rasute zvijezde sred morskog žala
ili u jezeru Mjesec hoda,
sve odražava poput zrcala
-voda
Ili slično prostranu viziju:
Jesi li u snu ili na javi,
Je li to jablan il’ jarbol broda?
Pred tobom beskraj, široki plavi
-voda
Pa iznimno običnu i naizgled banalnu sliku:
Jutarnja zbrka, svatko se žuri,
Kapa sa stropa, lokva sred poda,
Još susjed zvoni, i njemu curi
-voda
Voda pljuska i pjeva. O debljanju debla odlučuje voda. Poneka apstraktna slika dočarava more s valovima.
U drugome ciklusu OBLIK-O-VODI nailazimo na razne pojavne oblike vode: rosu, kišu, maglu i snijeg.
Jesenjom maglom staze nam krije,
ljeti orosi vriježe jagoda,
a zimi snijegom sve obavije
-voda
Voda curi i time označava silu težu. U jednoj se pjesmi pjeva o slanom Mrtvome moru i njegovim osobinama. Uz oholost znanosti ide spomen teške vode, što aludira na prijetnju istrebljenja svega živog na Zemlji nuklearnim oružjem. Voda olakšava gutanje lijeka. Voda je prema površini toplija, a na dnu hladna. Stvara močvaru. Ne idu skupa voda i knjiga.
U trećemu ciklusu SV(I)JEST-O-VODI voda je naše tekuće zlato. Struji niz rijeke i potoke. Stvara oaze u pustinji. Znanstvena je farsa da postoje mora na Marsu. Jača je od svakog požara. Voda skriva tektonske ploče, lavu i vulkane.
U četvrtome ciklusu ČOVJEK-O-VODI autor pjeva o odnosu čovjeka i vode. Uspoređuje vodu s vremenom koje teče: vrijeme protječe i kroz prste curi kao voda. Dijete u majci hrani i čuva plodna voda. Pranje ruku zdravo je, a Pilatu je savjest „oprala“ voda. Voda curi kao znoj. Zaista su mnoge „vrste“ vode. Dok sunce žeže, ona hladi nam tijelo.
U petome ciklusu KRUH-O-VODI pjesnik opijeva vezu vode i hrane. Nema ploda ako do klice ne dopre voda. Za velike suše očajan seljak Boga moli za kišu.
U šestome ciklusu DUH-O-VODI pjeva se o stvaranju svijeta po Bibliji. Nad pustom zemljom Bog stvori svjetlost. Iz razapeta Krista poteče i voda. Aludira na pjesmu Bratu Suncu Franje Asiškoga, jer voda je sestrica naša, draga, ponizna i čista. U jednoj se pjesmi dotiče Heraklitove misli o tome da u rijeci nikad ne gazimo istu vodu.
U svakoj vjeri njeni su prsti;
Prije smrti il’ nakon poroda
Sve posveti, očisti i krsti
-voda
U sedmome ciklusu ZEMLJOVODI čitamo o hrvatskim rijekama kao mreži hrvatskoga krvotoka. Jedna je pak pjesma napisana u prigorskome sesvetskom dijalektu. Slavi vodu čistoga izvora nasuprot vodi iz slavine.
Od starih doba uvijek je bila
prirodna međa između naroda,
dobro i zlo s njima dijelila
-voda
U osmome i posljednjem ciklusu STIH-O-VODI najednom pjeva i metaforički:
Bujicom bučnih tečnih riječi
nabuja ko pjesnička sloboda
i dušu napaja i liječi
-voda
Voda je tema mnogih knjiga. Autor spominje Nazorova djela, među kojima je školarcima možda najpoznatije upravo „Voda“. Tu je i legenda o nastanku imena grada Zagreba. Pjeva: Zagrabi, Mando, itd.
Spomenuti ciklus i čitavu ovu uspjelu zbirku pjesnik završava pjesmom:
Kad mrak se spusti i sve je tiho,
a romon kiše u san te vodi,
prepusti se, poteći će stih-o
-vodi
(Josip Sanko Rabar © IO DHK)