Vanesa Begić: ZNANOST U POEZIJI / Vjekoslava Jurdana

Vjekoslava Jurdana: Košuta i jelin, Ustanova Ivan Matetić Ronjgov, Rijeka, 2022., 176 str.

Vjekoslava Jurdana, sveučilišna profesorica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, objavila je četiri opsežne znanstvene monografije te više od stotinu znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu.

Osim znanstvena rada, autorica piše poeziju i prozu te slikovnice za djecu. Nit poveznica između njezina znanstvenog i stručnog rada te umjetničkoga stvaralaštva jest njegovanje čakavske književne riječi i zavičajne baštine Istre, Hrvatskoga primorja i istarsko-kvarnerskih otoka.

Za njezino najnovije djelo Košuta i jelin (breviarium poetica) može se reći kako je riječ o specifičnoj knjizi koja čitatelje uvodi u drevne svjetove odakle izvire jezična stvarnost, odakle polazi jezik puka.

Poznato je da je brevijar nerijetko bio poticajem za književno stvaralaštvo, od Crocea do Matvejevića, recimo tako za ovu prigodu, a u Jurdane riječ je o prodiranju u duboke (s)mislene, emotivne, intimističke sfere, u samu srž početaka jezika, civilizacije i kulture, uzevši ih u interdisciplinarnom smislu.

Raspravljajući, poetski i dubinski, vrlo složeno o ljubavi i smrti, može se doći, primjerice, do Francesce da Rimini, kćeri gospodara Ravenne Guida da Polente, koju je, nakon što je počinila preljub s njegovim bratom Paolom Malatestom, ubio suprug, gospodar Ravenne Gianciotto Malatesta. Dante im je posvetio stihove u Paklu, gdje riječ amor, kada se pri kraju triput ponavlja, upućuje na to da bi ljubav i razum trebali supostojati. Ljubav je, dakako, među najučestalijim temama u književnosti svih epoha diljem planeta. No, ovdje je prikazana gotovo filozofski, uz razum kao poetski motiv za interpretaciju drugih stihova, jezika i kultura, semantike i mislī.

Francesca da Rimini i njezina priča nisu jedine reference na druge književnosti i likove prisutne u ovome Jurdaninu djelu, knjizi iznimno složene strukture, u kojoj i sama metapoetska funkcija poezije zahtijeva dodatnu znanstvenu aparaturu koju ova znanstvenica nudi čitatelju.

„Prisutna“ je i portugalska redovnica Mariana, potom Rilke s „Devinskim elegijama“ u gustome poetskom tkivu koje se može čitati poput kakva poetsko-znanstvenog ogleda, uz obilje metafora, pjesničkih slika i dubinskih značenja.

Nije uvijek lako prepoznati ni spoznati esenciju autoričine poetske misli i bitka. Ima tu mora, hrvatskoglagoljskih amuleta, ljubavi kao trpljenja, Mjeseca kao pjesničkog  motiva, polazišta i iskona… Mjesec simbolizira svjetlost u mraku, pobuđuje predodžbu ljepote, a može biti i simbolom sna te nesvjesnoga. Upravo zanimljiva metafora čini ga nadahnjujućim poetskim motivom u stihovima gdje se traži poetski iskon, odakle izviru mudrost i filozofija, na čemu pak počiva znanstveno-povijesno-lingvističko istraživanje.

Kako analizirati pjesmu kada joj je, primjerice, temeljni podtekst spis enciklopedijskog karaktera? Nikako, bez autoričina objašnjenja koje čitatelje uvodi u nove dimenzije istraživanja i pristupa poetskome štivu.

Temelj pjesmi „Košuta i jelin“, a vjerojatno i cijeloj knjizi, jest dulje pjesničko djelo „Pjesanca košuti ranjenoj“ Mavra Vetranovića, gdje se u stihovima razmatraju različite tematske sfere koje nisu uvijek (meta)poetske.

Zanimljivo je postavljen lirski subjekt, a prisutno je postmoderno kolažiranje različitih tekstova, gdje se autorica intertekstualno poigrava ljubavlju kao središnjim pojmom i pitanjem. Opet nailazimo na složeno, aluzivno poetsko tkivo u znaku intertekstualnih strategija.

Kako se podoba,

zatoj ću

slijediti

košutu

do groba

i š njom plač

dijeliti

u plačne

pjesance

„Kao u brevijaru, slažu se kratki odjeljci raznih tekstova, proze, poezije. Pomno odabranih, jukstaponiranih. Poetskom transformacijom gdjegdje zvuče neočekivano, disparatno; zvukovljem glasova, redom riječi bude našu pažnju. Igrivost u dosjećanju, domišljanju: (raz)ot/s-kriti”, napisala je dr. sc. Jasna Gržinić u predgovoru.

Za razumijevanje ovoga štiva potrebno je njegovo dekodiranje ili, kako to u knjizi „Kako razumjeti poeziju“ piše Vlatko Pavletić: „…čitanjem kroz rešetku mi u stvari izabiremo kontekst unutar kojeg ćemo dekodirati umjetnosne poruke“.

Mnogi kritičari drže da je hermeneutička metoda najbolji način imanentnog čitanja pjesme, prije negoli joj se odredi kontekst. Izvantekstovna pozadina može se, smatra Pavletić, uzeti u obzir kao kontekst.

Kod Vjekoslave Jurdana i pozadina i izvantekstovna pozadina opet traže temeljito proučavanje i složenu interpretaciju. U nje nema isključive, jednostavne izražajnosti putem korespondencije ili komplementarnosti, a pjesma nije ni ono što bi Northrop Frye nazvao tijekom zvukova. Mnogo je više i složenije od toga.

U ove autorice ni akribijsko čitanje stihova ne može do kraja odgovoriti na pitanje o svim mogućim poetskim referencama, kao ni denotirati uvijek ono što stihovi kazuju, odnosno ono na što ukazuju. Nije to niti verbalna kalamburistika, već puno složenije pitanje.

Riječ je o nečemu iznad i izvan samoga smisla riječi, eseju u poeziji, znanstvenom istraživanju u stihovima… – o posebnome i osebujnom (među)žanru gotovo bez usporedbe u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Elementi zavičajnosti prisutni su kako u lingvističkom tako i u zemljopisnom smislu uz mnoštvo neočekivanosti. Lirski subjekt uronjen je u svijet obiteljskoga života kao polazišta brojnim stihovima. Reminiscencije se podudaraju s aktualnim trenutkom koji pak korespondira i s početcima jezične zbilje, odnosno, kako veli urednica J. Gržinić, „naslov zbirke uvodi nas u raniji svijet jezične stvarnosti, u kojemu je pučko stvaralaštvo, kao i jezik puka, u drevnim vremenima hrvatskoga jezičnoga iskona prodrlo u maticu crkvenoslavenskog jezika tvoreći jedinstvenu redakciju“.

Vjekoslava Jurdana rođena je 1967. u Rijeci, gdje je završila studij južnoslavenskih jezika i književnosti. Ondje je doktorirala s tezom o ulozi povijesti i prostora u opusu Drage Gervaisa. Redovito objavljuje znanstvene i stručne tekstove s područja teorije i povijesti književnosti te eseje i prikaze raznolike tematike.

Objavila je četiri znanstvene knjige: „Povijest kao sudbina. Život i stvaralaštvo Drage Gervaisa“, „Igri. Mala zaviČAjna čitanka (s primjerima iz čakavske poezije Drage Gervaisa)“, „Pašta i fažol. O književnosti i hrani uz izbor iz djela Drage Gervaisa“ i „Putovima Pavla Vidasa. O životu, putovanju i pisanju jednog iseljenika“. Višestruko je nagrađivana za znanstveni i stručni rad. Osim Posebnog priznanja Grada Opatije za doprinos u očuvanju i njegovanju tradicijske baštine (2010.) te Nagrade Grada Opatije za područje kulture (2016.), za  znanstveni i stručni rad dobila je državnu nagradu „Ivan Filipović“ koja joj je 2016. uručena u Hrvatskome saboru.

Piše poeziju na čakavskome i na književnu standardu. Osim pjesama u skupnim izdanjima, objavila je tri samostalne zbirke. Za djecu je napisala kasnije uglazbljene pjesme snimljene na dvama nosačima zvuka. Objavila je vrlo uspješnu slikovnicu „Tončić Petešić“. Nagrađivana je i za književno stvaralaštvo.

Knjigu Košuta i jelin objavila je vrlo aktivna kulturna Ustanova Ivan Matetić Ronjgov, urednica je dr. sc. Jasna Gržinić, a pamtljivo oblikovanje potpisuje Ranko Žilić.

(Vanesa Begić © IO DHK)