Marija Roščić Paro: NA ŠPANJOLSKOME GLASNIK / Stjepan Šešelj
Stjepan Šešelj: S juga glasnik / El mensajero del sur y otros poemas, Katelani 2000, Barcelona (Katalonija, Španjolska), 2020., 83 str. S hrvatskoga na španjolski prevela: Željka Lovrenčić.
Kad me književnik Stjepan Šešelj zamolio da sudjelujem u predstavljanju (DHK, 15. svibnja 2023.) njegove knjige S juga glasnik / El mensajero del sur y otros poemas, koju je na španjolski jezik prevela istaknuta književna prevoditeljica dr. sc. Željka Lovrenčić, poprilično sam negodovala jer mi se činilo vrlo nezahvalnim govoriti o kolegičinu prijevodu – pogotovu zato što mi nisu (iz nekih prozaičnih razloga!) bili dostupni svi izvorni stihovi na hrvatskome jeziku! Šešelj mi reče da sam njegova prva prevoditeljica na španjolski te da moje „svjedočanstvo“ o prevođenju njegovih stihova ne mora biti dugo… I tako sam mu dopustila da me nagovori na kratko sudjelovanje. (Nažalost, samo je nekoliko pjesama, koje sam prevela prije više od četvrt stoljeća, objavljeno; ostale su dugo „čekale bolja vremena“ pa su u međuvremenu i zaboravljene.)
Čitajući više nego uspješan prijevod dr. Lovrenčić, posegnula sam za vlastitim prijevodom – radi se, uglavnom, o kratkim, eliptičnim, pjesmama iz zbirki Očina, Škrapa i Dulo – i prisjetila se slatkih muka koje prijevod, posebno prijevod poezije, iziskuje.
Poznata je činjenica da je dr. Lovrenčić vrijedna prevoditeljica i promotorica djela brojnih hrvatskih književnika, poput Drage Štambuka, Tomislava Marijana Bilosnića, Mira Gavrana, Borisa Domagoja Biletića, Ljerke Car Matutinović, Božice Brkan, Diane Burazer, Dunje Detoni Dujmić, Davora Šalata, Lane Derkač… i drugih.
Šešeljeva knjiga S juga glasnik sadrži 33 pjesme podijeljene u tri ciklusa; u španjolskome prijevodu još je dvadeset novijih pjesama, nastalih nakon objavljivanja spomenute zbirke.
Čitajući stihove El mensajero del sur y otros poemas na besprijekorno tečnom španjolskome jeziku osvijestila sam nekoliko elemenata tj. odlika autorova pjesničkog rukopisa s kojima se prevoditeljica suočavala i uspješno ih prenijela u prijevod. Između ostaloga, to su:
Šešeljev mediteranizam, koji zarazno prianja uz duh romanskih jezika – pa tako i španjolskoga – prepun je istančanih južnjačkih slika i osjetilnosti. Strukturu kratkoga stiha, sintaksnu konciznost, slikovitost, odnosno mediteranizam u svjetopoglednom smislu prevoditeljica je izvanredno uklopila u prijevod.
Autor primjenjuje redukciju, pročišćava tekst, oslobađa ga nepotrebna gomilanja i pritom propituje brojne mogućnosti jezika (kao, između ostalog, u ciklusu Tihi grad na gori/Ciudad silenciosa en la montaña). Stihovi postaju vrlo zgusnuti, nabijeni i jasni bez obzira na to je li riječ o intimnim ili posve općim pjesničkim preokupacijama – onima o rodnome kraju ili, pak, domovini mu Hrvatskoj. I tu je redukciju, kao i leksemske nizove, prevoditeljica uspješno primijenila.
Kritičari često ističu kako je Šešelj poklonik književnoga iskustva hrvatskih pjesnika poput Šimića i Kaštelana. I to se zrcali u njegovim stihovima – spomenutom jasnoćom, odmjerenošću i konciznošću.
Napomenimo još kako Šešeljevo sintaktičko grananje, leksemsko nizanje nije zalihosno, dapače, vrlo je naglašen probran leksemski niz kojim postiže posebnu efektnost, ugođajnost i semantiku – primjerice u pojedinim pjesmama u 4. ciklusu – recimo u pjesmi Stara peć u Podgradini/Vieja estufa en Podgradina; nakon nekoliko kraćih uvodnih strofa, pjesnik niže 31 žensko ime da bi nastavio, u završnih pet stihova, zazivati svježe pečen kruh, sv. kruščiće, i završio znakom križa. Moglo bi se reći da je u toj pjesmi zastupljena većina ranije navedenih pjesničkih odlika/postupaka.
Reduciranjem i rasutošću teksta autorov pjesnički iskaz često je doveden do simbola i arhetipskih vrijednosti naše civilizacije.
Ukratko: prevedene pjesme u zbirci El mensajero del sur y otros poemas zorno predočuju poetički sukus Šešeljeva pjesničkog stvaralaštva – stihovi u španjolskome prijevodu funkcioniraju kao u hrvatskome izvorniku.
Valja se nadati, kako navodi prevoditeljica, da će Šešeljeva zbirka u Španjolskoj, „zemlji velikih pjesnika poput Ramóna Jiméneza, F. Garcíje Lorce ili Antonija Machada, pronaći put do čitateljā i još jednom potvrditi da književnost spaja narode i svjetove“.
(Marija Roščić Paro © IO DHK)