Tin Lemac: VRSNA ZNANSTVENA ESEJISTIKA / Sanja Knežević
Sanja Knežević: Golubica iz crnoga maslinika (Studije o književnom djelu Vesne Parun), Hrvatska sveučilišna naklada, Sveučilište u Zadru, Zagreb, 2022., 211 str.
Književna znanstvenica i pjesnikinja Sanja Knežević objavila je novu knjigu Golubica iz crnoga maslinika. Autorica koja znanstveni i stručni interes usmjerava prema novijoj hrvatskoj književnosti, napose pjesništvu i prozi druge polovice 20. stoljeća, ovaj je put obradila pojedine teme vezane za opsegom velik i značenjem složen opus Vesne Parun. U akademskim razmjerima ova bi knjiga pripadala kategoriji monografije, no mislim kako bi je preciznije trebalo odrediti kao zbirku odabranih znanstvenih studija o korpusu Vesne Parun.
Sanja Knežević poznata je po svojoj knjizi i radovima o mediteranizmu (to joj je i primarni znanstveni interes) i o stvaralaštvu zadarskoga pjesnika i slikara Tomislava Marijana Bilosnića. U tom se području ističu dvije monografije, a to su Mediteranski tekst hrvatskog pjesništva i Tema TMB.
U recenzijama knjige Golubica iz crnoga maslinika hrvatska književna teoretičarka, spisateljica i akademkinja Dubravka Oraić Tolić ističe kako kolegica Knežević pod krovnom temom mediteranizma i filozofsko-simboličke interpretacije iščitava razne dijelove Paruničina opusa pozicionirajući Vesne Parun u vrhove kanona novije hrvatske književnosti i mijenjajući već ustaljenu percepciju nje kao žene kao i njezina stvaralaštva. Mirela Šušić, izvanredna profesorica na zadarskoj kroatistici, govori o platonizmu kao interpretativnom konceptu i mediteranskom diskurzu kojim je prožeto Paruničino pjesništvo.
Monografija je podijeljena na dvije veće cjeline koje su nazvane simboličkim naslovima U crnom masliniku poezije i Golubica je svila gnijezdo, koje se opet dijele na manje cjeline. U prvoj je cjelini prisutna podcjelina Penelopa, od Homerova rebra, a u drugoj dvije podcjeline Golubica Orfejeva glasa i Golubica u crnom masliniku.
Prva veća cjelina sadrži analizu mediteranizma kao fenomena prisutna u Paruničinoj poetici. Razmatraju se dramski tekstovi i poezija. Teorijsko-interpretativna potka lavira između poetičke, stilističke i sadržajne analize. Za dramski opus, koji poznaju i pročitali su ga samo uporni i predani književni poslenici, u mediteranski kompleks ulazi geneza iz antičkih mitova, legendi i satire. U pjesničkom je opusu taj kompleks znatno razrađeniji i transparentnije postavljen. On se očituje u ideji kozmogonije u metaforama brižnosti i nježnosti, simbolizaciji prostora maritimnoga pejzaža, reprezentaciji platonističke misli, oglazbljivanju pejzažnih slika u sonetima i intertekstualnim igrama kulturom i zbiljom u satiri. Metafore brižnosti i nježnosti obilježavaju ljubavno-refleksivno pjesništvo i izvedene su na jedinstvu fonološke i semantičke paradigme. Simbolizacija prostora maritimnoga pejzaža očituje se preko teme ljubavi i simboličke impostacije motiva mora (sinegdohalno obilježena školjkom) i maslinika. Platonistička misao postavljena je kroz svojstvenu filozofsku vizuru, a analizirana na sadržaju pjesama koje se postavljaju podatnima za takovrsnu analizu. Među njima je središnja pjesma Paruničina ljubavna opusa, a to je Ti koja imaš nevinije ruke. Povratak sonetu kao tradicionalnoj formi oglazbljen je i pomno oblikovan i kao takav vezuje se za hrvatsku i europsku mediteransku tradiciju, dok se intertekstualno-karnevaleskne igre zbiljom povezuju s Paruničinim korpusom satiričkog pjesništva koje je također genetski vezano za mediteranske antičke uzore.
Prva podcjelina druge cjeline tematizira pticu u Paruničinoj poeziji na simboličkoj i simbološkoj razini. Uzimajući navedeni motiv kao složen transkulturalni i transhistorijski simbol, Sanja Knežević govori kako se njime produbljuje metaforičnost Paruničina izraza. Osim toga, istražuje se motivska i semantička distribucija raznih motiva ptica (u poglavlju Ptice iz Orfejeva vrta, npr. lastavica, ždral, labud, gavran, golub, grlica) i ptice rugalice iz satiričke lirike. Osim što se simboličkim konotiranjem motiva ptice produbljuje metaforičnost izraza, njime se i interpretacija primiče simboličkoj osi što otvara nove putove tumačenja.
Druga podcjelina tiče se sadržajne analize autobiografskih tekstova i isticanja integracije s ostalim književnim opusom. Važno je naglasiti kako autorica ne pada u zamku pozitivističke kritike, već smjelo odvaja navedena diskurzivna polja naglašavajući ideje koje su ujedinile Paruničinu stvaralačku i književnu biografiju.
Monografija Golubica iz crnoga maslinika Sanje Knežević nije stroga znanstvena akribija, ni pretenciozna (meta)teorijska knjiga o opusu velike Vesne Parun, već uzorno djelo znanstvene esejistike koje nas podsjeća na pomalo zaboravljene misli o tome kako su ljubav, posvećenost i osjećaj za književnost temeljni u njihovu čitanju i istraživanju. Sa stajališta stroge književnoteorijske misli moglo bi se govoriti o ponekom preširokom postavljanju interpretativnog okvira za analizu pojedinog fenomena (npr. platonizam), jasnijoj kriteriološkoj parametrizaciji fonološkog i semantičkog sloja metafore i njezina učinka (poglavlje o metaforama nježnosti) ili spornostima u opsegu primjene simboličke analize (npr. poglavlja o ptici), no ono što bi nadilazilo takve argumente osjećaj je za tekst koji ne proizlazi iz puke impresionističke analize, već intuicije njegova bogatstva unutarnjih značenjskih svjetova i opreznog kritičkog zarezivanja koje daje poticaje daljnjim čitanjima i istraživanjima ovoga opusa. U knjizi je poštovan akademski etos u vidu oslanjanja na prijašnja istraživanja Paruničina opusa i u dijelovima ponad kritičkih dionica lebdi sam poetiziran tekst, odgovor na poeziju poezijom, empatija prema biću Paruničina djela i hommage velikoj pjesnikinji. Možemo reći da smo dobili još jednu staklenu perlu na ogrlici interpretativnih tekstova o djelu Vesne Parun.
(Tin Lemac © IO DHK)