Željka Lovrenčić: ZNAČAJAN PREGLED JIMÉNEZOVA OPUSA / Mladen Machiedo

ZNAČAJAN PREGLED JIMÉNEZOVA OPUSA

JUAN RAMÓN JIMÉNEZ: PJESME / LIRSKE PROZE / MISLI; odabir, prijevod i pogovor Mladen Machiedo; Naklada Đuretić, Zagreb, 2017., 94 str.

Ugledni hrvatski talijanist, akademik Mladen Machiedo ponovno se našao u hispanskim vodama – nakon prepjeva španjolskih klasika Ramóna Gómeza de la Serne i Pedra Salinasa, u nakladničkoj kući Naklada Đuretić objavio je prijevod pjesama, lirskih proza i misli španjolskoga nobelovca Juana Ramóna Jiméneza.

Taj vrsni pjesnik (1881.-1958.), dobitnik Nobelove nagrade 1956. godine, iznimna je pjesnička pojava ne samo u Španjolskoj nego i u čitavome hispanskom svijetu. Znatno je utjecao na niz mlađih pjesnika pripadnika tzv. naraštaja ’27, među kojima se ističu Federico García Lorca, Pedro Salinas, Rafael Alberti, Vicente Aleixandre i drugi.

Jiménez u Hrvatskoj nije nepoznat, ali ni previše prevođen, pa ovo izdanje možemo ocijeniti vrlo značajnim pregledom njegova opusa. Naime, osim u pjesničkim antologijama koje su priređivali Nikola Milićević, Zvonimir Golob i Nikola Pavičić (duhovna poezija), poezija ovoga pjesnika zastupljena je u knjigama čije prijevode potpisuju samo trojica hrvatskih prevoditelja: Nikola Milićević (1957.), Davor Šalat (2001.) i Jordan Jelić (1997., 1999., 2005.). Prijevode pojedinačnih pjesama u časopisima su objavili: Dinko Telećan (Tema, 2009.), Mladen Machiedo (Forum, 2012.) i Željka Lovrenčić (Književna Rijeka, 2014.).

Jiménezovo kultno djelo Platero y yo u hrvatskom je prijevodu objelodanjeno u Splitu 2006. godine. Naslov mu je Sivko i ja, a s francuskoga ga je preveo Marijan Ivan Čagalj.

Machiedova knjiga obuhvaća poeziju iz Jiménezovih najznačajnijih zbirki: Tužni napjevi (1903.), Dnevnik nedavno oženjenog pjesnika (1917.), Kamen i nebo (1917.-1918.; 1919.), Druga pjesnička antologija (1922.), Poezija (1923.), Ljepota (1923.), Posvemašnje doba (1946.), Dubinska životinja (1949.), Rijeke koje otječu (1951.-1953., 1974.) i Posljednje pjesme (1936.-1953.).

Stvaralaštvo ovoga španjolskog pjesnika dijeli se na tri razdoblja: osjećajno (1898.-1916.), intelektualno (1916.-1936.) i realistično (1937.-1958.), koje je usko povezano s intelektualnim. U prvome razdoblju, koje se može podijeliti u dva dijela – prvi dio obuhvaća razdoblje do 1908., a drugi do 1916. – razvidan je utjecaj Gustava Adolfa Bécquera te pjesnika francuskoga simbolizma i modernizma. Jiménez rabi zvučne rime i blage forme, a teme su mu – nostalgija, tuga, ljubav, utjecaj glazbe, ljubavni sni…

Kao primjer iz toga razdoblja možemo navesti pjesmu kojom započinje ova knjiga i u kojoj pjesnik kaže: Bijah sjeo za stol / pored mojega cvijeća, čitajuć / knjigu tužnu i gorku / pjesnika mojih snova.  / Ona priđe šutljivo / i reče mi – Ako su ti stihovi / draži od mojih usana / nikad te neću poljubiti. (Sentimentalne uspomene, str. 13). Iz nje je razvidno riječ o romantičnoj ljubavnoj pjesmi koja odiše tugom.

U drugomu razdoblju Jiménezova stvaralaštva u njegovu se pjesništvu osjeća utjecaj engleske i američke poezije (William Butler Yeats, William Blake, Emily Dickinson…), a tematski prevladava more koje simbolizira život: Tvoje tijelo: nebesa neba. / Moja duša: nebesa mora: / – Na dušu mi misli drugo nebo. / Sanja ti tijelo drugo more. („Svemir“, str. 17).

More je za Jiméneza i samoća i užitak i vječna sadašnjost. Želja mu je spasiti se od smrti te doseći vječnost putem ljepote i poetske čistoće. Zbog toga se u stihovima lišio bilo kakvih ukrasa i muzikalnosti – zanima ga samo ono osnovno, samo čista poezija. Ona za njega postaje umjetnički objekt, a pjesnika smatra bogom stvarateljem novoga univerzuma.

U trećemu razdoblju, za vrijeme života u Sjedinjenim Američkim Državama, Jiménezova su česta tema izgnanstvo u Ameriku te mistični motivi. To je bjelodano u pjesmi „Dubinska životinja“: Bože u nadolasku, osjećam te u svojim rukama, / tu umrežen si sa mnom, u lijepoj bitci / ljubavi, isto / kao neka vatra sa svojim zrakom (str. 31).

Pjesnik i dalje traga za ljepotom i savršenstvom, teži transcendentalnome koje ga vodi do stanovite mističnosti i identifikacije s Bogom. U tome razdoblju jezik mu je pun neologizama.

Priređivač ove knjige odabrao je i preveo pedeset pjesama iz raznih pjesničkih razdoblja te napravio presjek Jiménezova poetskog stvaralaštva.

Drugi dio knjige posvećen je lirskoj prozi. Ovdje su ulomci veličanstvenoga djela Platero i ja objavljenog 1914., u kojemu pjesnik opisuje dogodovštine vezane uz ljupkoga magarčića, te oblikuje misli posvećene rodnome kraju, roditeljima, španjolskim krajolicima, godišnjim dobima, nekim pojedincima. Tu je i zapis o progonstvu te usporedba Europe i Amerike…

U trećemu dijelu, naslovljenom Misli, objavljeni su aforizmi posvećeni raznim temama: primjerice, sanjanoj ruži, maglenoj ili pak kristalnoj… Zanimljivo je Jiménezovo mišljenje o kritici: Da kritika ne bude važna, nije potrebno ništa više nego izdignuti se iznad kritike (str. 68, 69).

Knjiga završava dodatkom koji sadrži zanimljivo pismo koje je španjolski nobelovac napisao Narcisu Claveríji, a vezano je uz duhovitu epizodu sa cvrčkom.

Razmjerno opširan pogovor i bibliografija uspješna su nadopuna sintezi stvaralaštva jednoga od najboljih ne samo španjolskih nego i svjetskih pjesnika u čijoj se poeziji, očito, može uživati i desetljećima nakon njegove smrti.

(Željka Lovrenčić © IO DHK)