Lada Žigo: JOŠ JEDNA ZBIRKA RAZNOVRSNIH ESEJA, STUDIJA I KRITIKA „MEŠTRA" KNJIŽEVNE ISTRE / Boris Domagoj Biletić

BORIS DOMAGOJ BILETIĆ: EX PROVINCIA – izabrane kroatističke teme (opće i zavičajne), Alfa, Zagreb, 2021., 350 str.

Valja nam preporučiti i neku kroatističku, znanstveno-esejističku knjigu, a nova knjiga Borisa Domagoja Biletića Ex Provincia: izabrane kroatističke teme (opće i zavičajne) svakako spada u najuži izbor. Ovo štivo iz pera vodećega „meštra“ književne Istre, koji je toj pokrajini posvetio čitav život (kao i nacionalnoj književnosti), obuhvaća, kako naslov kaže, opće i zavičajne (u najužoj vezi s općehrvatskima) teme, s tendencijom da se kompleksna književnost i povijest Istre, tê najzapadnije hrvatske pokrajine, bolje i cjelovitije te konačno bez ostatka uključi u matičnu književnost. A ta je zadaća dobrim dijelom i na tzv. nacionalnim arbitrima (kako ih Biletić često imenuje) – od kritičara, preko antologičara do književnih povjesničara.

Moto knjige jest rečenica Nedjeljka Fabrija: „Nikada nisam volio, a kamoli rabio izraze ‘metropola’ i ‘provincija’, jer smo svi mi dovoljno maleni da smo tek i jedino zajedno u istosti – veliki!“ Ta misao jedna je od glavnih Biletićevih preokupacija, koji često ističe kako je hrvatska književnost još uvijek „zagrebocentrična“, kako se često ignoriraju hrvatske zavičajne teme, pa umjesto da slavističke katedre u metropoli proučavaju bogatu povijest i kulturu Istre i drugih hrvatskih povijesnih pokrajina/regija, ona se i one se moraju same „nuditi“ matičnoj književnosti. Biletić, književnik i znanstvenik, Istru je toliko proučio, o njoj toliko mnogo objavio i pokrenuo u njoj toliko manifestacija da je ta pokrajina itekako živnula, da ne kažemo bljesnula u panorami hrvatske povijesti i kulture. Biletić je, naime, jedan od osnivača Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika i njegov predsjednik, pokretač je Šoljanovih dana, osnivač i urednik časopisa Nova Istra, kao i urednik njegove biblioteke, pokretač je međunarodnih Pulskih dana eseja, tvorac esejističke nagrade Zvane Črnja, osnivač e-časopisa za književnu kritiku Stav itd. Tako Istra živi ne samo u povijesti, nego i u suvremenosti.

Knjiga Ex Provincia podijeljena je na pet dijelova označenih samo rednim rimskim brojevima. Tekstovi su pisani različitim stilovima, odnosno žanrovima, od znanstvenog do esejističkog, od sustavnog, metodičnog do živog, fleksibilnog, a nastajali su tijekom 35 godina. Sadrži novije i nove, mnoge neobjavljene, ali i objavljene tekstove u novijim inačicama i novome kontekstu. Neki uvršteni prilozi objavljeni su i u prijašnjim autorovim knjigama, a poneki tekst dosad smo mogli pročitati samo u periodici diljem Hrvatske i bivše države.

„Prošetajmo“ u ovom kratkom osvrtu bogatim sadržajem knjige.

Neki od naslova u I. ciklusu: Tematski svijet i neke poetičke osobitosti Šoljanova pjesništva, Autobiografski zapisci Viktora Vide, Anđelko: prijatelj, intelektualac, pjesnik, Nedjeljko Fabrio – klasik suvremene hrvatske književnosti, Strah od čitanja (Tonči Petrasov Marović), Stamaćeva „Tema Mihalić“ itd.

U II. dijelu tekstovi su uglavnom tematski, fenomenološki, kritike i eseji, poput prikazâ djelâ autorâ poput Mire Gavrana, Slavenke Drakulić, Vesne Krmpotić,  Vlade Gotovca, Ranka Marinkovića, Đure Sudete, Vlatka Pavletića, Josipa Bratulića, Petra Šegedina, Željka Kneževića, Mile Pešorde, Slobodana Novaka, Ljerke Car Matutinović, fra Lucijana Kordića, Mirka Kovača, Daše Drndić, Tomislava Marijana Bilosnića...

U III. ciklusu obuhvaćene su uglavnom hrvatskoistarske teme važne za općenacionalnu kulturološku cjelinu, a neki su naslovi: Rijetka pojava: Mirković – Balota, Je li Črnja danas živ?, Pjesništvo Drage Gervaisa, Pola stoljeća Čakavskoga sabora, Odnos estetskoga i ideološkoga u socijalizmu: jedan pulsko-istarski slučaj i dr.

Dio IV. sadrži eseje i putopise te polemičke napise, npr. o prigodničarstvu i kampanilizmu, mentalnim granicama, Litvi i Slavoniji, o pjesniku kao intelektualcu ili barbarinu...

Na kraju je kao V. dio objavljen opsežan intervju koji je s autorom vodio Davor Šalat (Kolo, br. 6, 2013.). I taj intervju nudi spektar brojnih istarskih (i nacionalnih) tema i problema, a Biletića pokazuje kao vrsnoga polemičara „bez dlake na jeziku“ u našoj „blijedoj“, samozatajnoj kulturi.

Kada govorimo o Biletiću kao „angažiranom“ intelektualcu, citirajmo Irvina Lukežića (iz pogovora prvoj Biletićeva knjizi Istarskoga troknjižja): „Biletić nedvojbeno pripada onom tipu pisaca, kritičara i javnih djelatnika koji svemu što čine prilaze s velikom strašću i osjećajem osobne odgovornosti. (...) Književni čin za njega nije traženje nekakva privremenoga bijega ili utočišta od stvarnosti, bijega u neki imaginarni, objektivno nepostojeći svijet, niti besplodno umovanje u kakvoj kuli bjelokosnoj, gdje se povremeno povlači u tišinu i osamu, daleko od svijeta buke i poslenosti. Baš naprotiv, književni je čin za njega (...) prije svega način osobnoga odgovornoga djelovanja, nešto što podrazumijeva jasnu moralnu vertikalu i ozbiljnost, veliku predanost i zauzetost, nešto što nema samo subjektivan, nego podjednako tako naglašeno nadindividualan, kolektivan značaj.“

Ivan. J. Bošković pak (u pogovoru 2. knjizi Istarskog troknjižja) o Biletiću piše: „Biletić marno otkriva nepoznate i nedovoljno poznate stranice nacionalne duhovne i književne memorije i ugrađuje ih u duh i govor sredine, u onaj nacionalni couleur u kojem se ogleda njegova životna prepoznatljivost. Takvim zauzetim i predanim radom Biletić se tijekom više desetljeća nametnuo ne samo središnjim imenom kulturnih i duhovnih događanja u istarskoj sredini, nego i prvorazrednim intelektualcem i uvjerljivim tumačem njezine posebnosti i prepoznatljivosti u hrvatskoj cjelini“.

Dodajmo i to da je Biletić proučio i nedovoljno poznate stranice ne samo duhovne i književne, nego i povijesne Istre, koja je u udžbenicima, po njegovu mišljenju, opisana polovično, površno, ili uopće nije, tj. ondje je do danas – nema!

Dotaknimo se i spomenuta zanimljiva intervjua, koji je objavljen u knjizi Ex provinica umjesto pogovora. Davor Šalat, među inima, postavlja Biletiću pitanje o njegovoj važnoj knjizi Istarski pisci i obzori: regionalizam, identitet i hrvatska književnost Istre pod fašizmom (Nagrada „Fran Galović“ za 2013.). Biletić odgovara: „Nastojao sam knjigom pokazati i to kako se tadašnja hrvatska inteligencija, predvođena piscima, svećenicima, prosvjetarima, novinarima, čitavom plejadom vrlo poznatih (Balota, Črnja, Mihovilović, Ciliga, Gervais, Peruško i mnogi drugi) ljudi ponijela i cijelu hrvatsku priču – književnu, identitetsku u svakom smislu, nacionalnu, prenijela/izmjestila silom neprilika izvan Istre, mahom u Zagreb. Nije riječ samo o utilitarnim i angažiranim tekstovima određenih ljudi, nego i o takvima koji su izdržali izazove vremena i ostali trajna vrijednost hrvatske kulture i književnosti.

Dakle, ti su ljudi spasili hrvatstvo Istre u kulturnome pogledu, održali su kontinuitet naše pisane riječi za mlađe naraštaje, očuvali su znatnu hrvatsku književnost i kulturu toga poluotoka živom za buduće generacije. Riječ je o takozvanom prvome ili 'crnom' egzodusu Istrana, kada je gotovo stotinu tisuća istarskih Hrvata moralo prisilno napustiti domove i zavičaj! O tomu se danas malo znade, ponešto se piše, no svakako manje negoli o onomu susljednom, 'crvenom' egzodusu pod nahrupom jugoslavenskoga komunizma, kada nisu bježali i odlazili samo Talijani, iako većinom oni. To je, sve u svemu, jedna isprepletena priča, suvremena istarska tragika koja malo koga više zanima, o kojoj se, pogotovo ne o tragediji naših pod fašizmom, u školama uopće ne uči.“

Na kraju, na poleđini knjižnih korica čitamo i ovo: „Biletićeva knjiga izabranih kroatističkih tema svjedoči i o autorovu razvojnom književnokritičkom i književnoznanstenom putu, otkriva njegove literarne predilekcije te pokazuje njegovu snažnu moć u promišljanjima, tumačenjima i vrjednovanjima hrvatske književnosti. Osim toga, knjiga svjedoči i o neprijepornoj činjenici da je Biletić svojim kritičkim slogom bio i ostao jedan od najživljih sudionika hrvatskoga književnog života... Svojim je književnim djelovanjem i vlastitim stvaralaštvom bitno obilježio hrvatsku književnu i kulturnu scenu...“

Svaki kroatist neka pročita knjigu Ex Provincia (naslov višeznačan pa i ironičan: iz provincije, odnosno iz bivše književne provincije) punu raznih tema i dilema, i istarskih i općenacionalnih, pogotovo stoga što stil ne robuje strogo znanstvenom leksiku, nego je živ, čitljiv, zanimljiv, pružajući nam tako „otvoren“, a ne „zatvoren“, zakukuljen tekst koji slabo svraća pozornost na sebe sama.

(Autoričinom i suglasnošću uredništva preuzeto iz časopisa „Republika“, br. 3-4, Zagreb, 2021.)

© Lada Žigo, Društvo hrvatskih književnika, IO DHK