Željka Lovrenčić: KVALITETOM U SVIJET / Ljerka Car Matutinović

LJERKA CAR MATUTINOVIĆ: SVE MOJE LJUBAVI, Biakova, Zagreb, 2020., 111 str. Prevoditelji: L. Martini, L. Bogliun, M. Lipovac Gatti, L. Marchig, G. Scotti, M. Grubić, Ž. Lovrenčić...

Promidžba autora iz pojedinih zemalja (osobito onih manjih čiji stanovnici ne govore neki svjetski jezik i nisu mnogobrojni) i prevođenje njihovih djela na strane jezike, iznimno je važna. Budući da se i sama time bavim, uistinu me raduje mogućnost da se djela naših književnika čitaju (i) izvan granica naše zemlje.

Zbog toga pozdravljam odluku ugledne zagrebačke nakladničke kuće „Biakova“ da objavi knjigu naše istaknute književnice i prevoditeljice Ljerke Car Matutinović Sve moje ljubavi. Riječ je o izboru prepjeva njezine poezije na tri romanska jezika: talijanski, portugalski i španjolski. Uz prepjeve, u knjizi su objavljeni i izvornici.

U talijanskome dijelu ove zanimljive knjige, naslovljenom Tutti i miei amori, prepjeve potpisuju Lucifero Martini, Loredana Bogliun, Marina Lipovac Gatti, Laura Marchig, Giacomo Scotti i sama autorica, Ljerka Car Matutinović.

Portugalski dio, naslovljen Todos os meus amores, prevela je Meri Grubić, a španjolski, Todos mis amores, moja malenkost. Ovdje bih navela podatak da je španjolski jezik jedan od pet svjetskih jezika, kojim govori 328.518.000 ljudi i najrašireniji jezik na svijetu poslije kineskoga, dok portugalski govori oko 200 milijuna ljudi. Ako ovim brojkama dodamo znatno manje raširen, ali nama blizak prelijepi talijanski jezik, mislim da smo svi koji smo sudjelovali u ovom projektu „odradili“ odličan posao. Nadajmo se da će i distribucija biti dobra te da će ovu knjigu vrsne pjesnikinje čitati puno ljubitelja poezije na talijanskome, španjolskom i portugalskom govornome području.

Prema riječima istaknutoga hrvatskog kritičara, pokojnog Saše Vereša, poezija Ljerke Car Matutinović pobudila je zanimanje i samoga Miroslava Krleže koji je za nju rekao da je „moderna i u suglasju s tradicijom“.

Urednica knjige Zorka Jekić u „Uvodnoj riječi“ naglašava da je Car Matutinović „prepoznatljiva po svojim stihovima čudesne simbolike i osebujnog ritma“ te da „pripada vrhu suvremene hrvatske poezije“. Dodali bismo još i to da je njena poezija čitka, prepuna boja i zvukova te bogata duhom. Ljerku nadahnjuje mnoštvo tema, a vještina kojom rabi jezik zapanjujuća je. Njenu poeziju obilježavaju lagani humor i ironija, intimne preokupacije, ispreplitanje univerzalnoga i nacionalnog. Ljubav joj je glavno nadahnuće – u tome osjećaju traži utočište u koje često i rado bježi. Osim ljubavne poezije (ponekad erotizirane i vrckave), čest motiv Ljerkine poezije jest more: blago i nježno dok leži poput rasprostrte svilene plave tkanine ili pak silovito i okrutno, tamno i mračno dok ruši sve pred sobom.

Budući da je naša autorica po struci (i) talijanistica te posebno vezana za Italiju gdje je neko vrijeme boravila, gdje su je nagrađivali i njena djela prevodili, ova „četverodijelna“ zbirka započinje prepjevima na talijanski jezik. U tome su dijelu obuhvaćene pjesme u kojima pjesnikinja, između ostaloga, govori o prostoru koji nas okružuje, o moru i galebovima, mediteranskome ugođaju, o Firenci koja ju je osobito nadahnula. Njezine su teme vezane uz sjećanja na djetinjstvo i duševna stanja. Piše o ljubavi, o ljudima oko sebe. Zanimaju je stvaralaštvo i umjetnost. U ovim pjesmama sadržana je duhovnost, misaonost i mudrost. Nježne su ljubavne poruke isprepletene nitima fine erotike. Razvidno je to da Ljerku Car Matutinović također zanimaju riječi i jezik.

Pjesma To tamno napušteno more ističe se posebnim koloritom: Tama ugaslog zelenila / oblaci potonuli u bezdan / sivih pokopanih zvijezda / To tamno napušteno more / jalova prazna tišina / nepomičan bijeli kamen (str. 8). Značaj koji more ima za nju pjesnikinja ističe i u pjesmi Moje tijelo osjeća miris mora u kojoj ono simbolizira bliskost i povezanost. Završna pjesma, Vrijeme rastanaka, elegija je pak u kojoj se govori o napuštanju i bolnim rastancima koji su sastavni dio svačijega života. U jednome stihu pjesnikinja piše: SVE MOJE LJUBAVI / NAPUŠTAJU ME SVAKOGA / DANA napuštaju me / bez zbogom (one ne znaju / reći zbogom) napuštaju me (str. 38). Ovo je misaona pjesma koja, osim o samoći, govori o značaju i značenju ljubavi u njezinu životu. Sama ju je prevela na talijanski jezik na kojemu sve njene lijepe i ritmički skladne pjesme uistinu izvrsno zvuče.

U dijelu na portugalskom jeziku zastupljene su pjesme iz autoričine iznimne zbirke Dok su ti ruke u pokretu u kojoj čitamo uglavno duhovnu i misaonu poeziju. U ovome su ciklusu Ljerkine pjesme posvećene njezinu anđelu koji joj je, prema riječima prevoditeljice Meri Grubić, „svakodnevni prijatelj, čuvar i ljubavnik“. Dakle, uvijek je tu negdje uz nju. Njemu se utječe kad je sama i kad je boli duša.

Prva pjesma ovoga ciklusa jest Čudesna povorka anđela: Čudesna povorka anđela / koji silaze s krajnjih nebeskih margina / bučno i raspojasani / nose mačeve u rukama / srljaju prema Zemlji (str. 44). I tako, dok na Zemlju stiže skupina anđela koja želi napraviti nered u ovome našem svijetu uređenom prema svojim pravilima, naša pjesnikinja razmišlja o čovjeku koga je ljubila, pita se što učiniti sa slobodom s kojom se odjednom susreće, bori se protiv tjeskobe i obraća se anđelu u pjesmi Slušaj anđele... Misaone pjesme protkane su tugom i sjetom, uspomenama. U njima je bol gotovo dodirljiva: Prikucana svakodnevicom žudim / svoje koračanje pločnikom u strahu / da me ne zaustavi neki nepozna t/ ugao neke neviđene kuće i neka / blještava svjetla ulice koja nije / moja... (str. 64).

Čini se da refleksivna i sjetna tematika izvrsno pristaje uz portugalski jezik uz koji vezujemo fado.

U trećemu dijelu ove zanimljive knjige obuhvaćene su pjesme na španjolskome jeziku koji mi je, dakako, najbliži. Objavljene su u časopisu Most/The Bridge i na mrežnoj stranici čileanskoga pjesnika hrvatskih korijena Andrésa Moralesa Milohnica. Među njima je pjesma Kad već postoji planina u kojoj se ponovno susrećemo s vedrom i duhovitom Ljerkom koja poručuje da iskoristimo ono što nam se u životu nudi kako bismo shvatili ljepotu i bit života. Tu je i pjesma Zeleni otok te prisjećanje na idilično djetinjstvo: Zeleni otok moga bezbrižnog djetinjstva, / poznato i drago uporište kao i ovo more / kojemu se uvijek vraćam (str 78). U ovome ciklusu autorica koristi prigodu da se poigra jezičnim bogatstvom, ritmovima i zvukovima (pjesme Glasovi, glazba i Plovidba). Zastupljene su i pjesme duhovne tematike (Sonet o povratku molitvi, Ispovijed) te lepršava ljubavna pjesma Srce mi u oblacima. Tekstovi Među zvijezdama i Možda ću preživjeti sebe razmišljanja su o životu i njegov smislu, dok je pjesma Tu je nekad bio grad posvećena našemu junačkom gradu – Vukovaru.

Moglo bi se reći da su u ovome kratkom izboru zastupljene najčešće teme kojima se bavi naša vječno nadahnuta pjesnikinja, zaljubljena u život i stvaralaštvo. A ova (i) fizički lijepa knjiga na četirima jezicima jedinstven je dar čitateljima kojima se pruža prigoda da na više načina i jezika uživaju u vrhunskoj poeziji.

(Željka Lovrenčić © IO DHK)