Željka Lovrenčić: INTRIGANTAN ROMAN O TRAGANJU ZA IDENTITETOM / Božica Brkan
BOŽICA BRKAN: GENERALOV SIN, SRBIN A HRVAT, Acumen, Zagreb, 2020., 208 str.
Najnovije djelo vrsne i uspješne književnice Božica Brkan nosi vrlo zanimljiv naslov koji odmah privlači čitateljevu pozornost. Pretpostavljam da se na prvi pogled očekuje tematika složenih ili manje složenih hrvatsko-srpskih odnosa, ali ovo (ipak) nije (samo) politički roman. Njegova je tematika puno šira. Naime, autorica se prije svega bavi pitanjem ljudskoga identiteta i čovjekovim mjestom u društvu u kojemu živi te njegovoj široj zajednici. Brkan uspješno slijedi trag koji vodi do u književnosti dobro nam poznate potrage za ocem.
Glavni junak romana, suvremeni Telemah ili Juan Preciado iz kultnoga romana genijalnoga meksičkog književnika Juana Rulfa Pedro Páramo, Beograđanin je Zoran. Sin je poznatoga jugoslavenskog generala i, kako piše novinar D. Derk u prikazu ovoga djela, pripadnik tzv. „crvene buržoazije“ koja je u nekadašnjoj Jugoslaviji uživala sve povlastice režima. General, srcem i dušom dakako Jugoslaven, partizanski je junak iz narodnooslobodilačkog rata. Rođen je negdje na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kao i drugim pripadnicima jugoslavenske vrhuške, ovome je narodnom heroju silno važno da se njeguju bratstvo i jedinstvo među narodima i narodnostima bivše države. Oženio je siromašnu Hrvaticu Zoru koja udajom za generala rješava vlastitu životnu sudbinu. Dobra kuharica postaje dostojna životna pratilja jugoslavenskom ugledniku. Vjerojatno je uspjela ostvariti san o uspjehu: život u Beogradu, djeca, pristojna primanja, druženja, posjeti suprugovome rodnom mjestu u kojemu ovaj gradi vilu s prekrasnim pogledom, ali i s atomskim skloništem. Za svaki slučaj. Život generalove dobrostojeće obitelji odvija se kao i onaj sličnih obitelji partizanskih boraca sve do početka Domovinskoga rata.
Tada generalov sin Zoran, kao pripadnik jugoslavenske (zapravo srpske) vojske, dolazi ratovati u Hrvatsku, rodnu zemlju svojih roditelja. Bez obzira na svoju miroljubivost, nema simpatije hrvatskoga stanovništva jer je dio agresorske vojske. Doduše, ni njegovi ga previše ne cijene jer se ne odlikuje pretjeranom borbenošću.
U suvremenoj hrvatskoj književnosti nema puno romana u kojima je glavni junak sin istaknutog jugoslavenskoga generala. No ta činjenica nije ono što izaziva osobitu pozornost čitatelja niti utječe na preokret u radnji romana.
Preokret i pojačanu napetost donosi trenutak kada Zoran od majke na samrtnoj postelji saznaje da mu general nije biološki otac. Ta spoznaja čitatelja skreće na drugi put – umjesto prema politici, usredotočuje se na pitanje identiteta. U tome ključnom trenutku u vodu padaju svi Zoranovi snovi i počinje preispitivanje ne samo svoga podrijetla već i dotadašnjega života. Odjednom se sve ruši – prijašnji život podvrgava analizi. Zacijelo je bolna i šokantna spoznaja da mu otac nije pripadnik jugoslavenske elite već pokojni siromašni seljak Stipe koji je bio oženjen Janjom, bliskom prijateljicom Zoranove pokojne majke. Istinu uskoro saznaje i njegova beogradska obitelj, odsad polubrat i polusestra, ali i polubrat Tomislav zvani King, hrvatski ratni veteran, omiljen među suborcima. Iznenadno otkriće mijenja čitav Zoranov život, ali i život njegovih bližnjih. Roman postaje napeti triler, a čitatelja silno zanima daljnji tijek radnje: reakcije Zoranovih obitelji (i srpske i hrvatske), beogradskih prijatelja i kolega te, konačno, hrvatskoga lokalnog stanovništva koje je poznavalo njegova oca, zatim reagiranje lokalnih moćnika, pripadnika srpske manjinske zajednice... Hoće li ostati u Hrvatskoj kojoj pripada podrijetlom ili se vratiti u Srbiju u kojoj je odrastao?
Djelo je tematski vrlo slojevito: sadrži elemente obiteljske sage i napetog trilera, prati političku situaciju, govori o potrazi za identitetom i preispitivanju životnih okolnosti i odluka... Autorica je sve vješto ispreplela i ponudila zanimljivu priču, godinama prešućivanu i držanu u najstrožoj tajnosti.
Božica Brkan sklona je pisanju o sudbini žena (sjajan je roman Ledina o moslavačkome dijelu Vojne krajine u kojemu rekonstruira život obitelji Brkan tijekom više od tri stoljeća i desetak naraštaja s posebnim naglaskom na ženskoj strani obitelji), stoga ne čudi da i u ovome djelu ključnu ulogu ima žena – samozatajna Zora koja je veliku tajnu otkrila na samrtnoj postelji. Za života nije željela narušiti idiličan život svoje obitelji.
Završetak romana upućuje na izvjesnost sudbine: ne može se pobjeći od korijena. Zoran odlučuje ostati u Hrvatskoj, njegova hrvatska i srpska obitelj pronalaze zajednički jezik, uspomene ostaju uspomene što će tek ponekad oživjeti na fotografijama koje je Zora brižno čuvala u albumima: „...Prve su bile posve žute: General u partizanskoj uniformi na konju bijelcu, Zorino i Generalovo vjenčanje u Beogradu bez bijele vjenčanice i svečane uniforme, neka proslava, valjda rođendanska, ispred vile sa svom djecom, i Generalovom i Zorinom i Janjinom i Stipinom i još nekom, još brojnijom, iz sela, koja svoje rođendane tada još nisu ni slavila. Nije se sjećao da je ikada prije vidio te fotografije“ (str. 207).
Kraj složene i napete priče svatko može interpretirati na svoj način i postaviti si neka pitanja. Primjerice, je li glavni junak imao idiličan život kakav je očekivao, je li ga nova sredina posve prihvatila ili su ipak postojali tragovi sumnji u njegovu ratnu pasivnost, jesu li se obitelji s ove i s one strane međusobno sasvim zbližile, je li uistinu pronašao vlastiti identitet i korijene, je li bio istinski sretan?
Budući da autorica, naravno, nije dala izravne odgovore na njih, na čitateljima je da sami odgovore te tako sudjeluju u ovome jedinstvenu djelu s puno ključeva.
(© Željka Lovrenčić, IO DHK)