Tomislav Maretić: PUT U JESEN Nikole Đuretića

NIKOLA ĐURETIĆ: PUT U JESEN (ROAD TO AUTUMN), Studio moderna d. o. o. i Nikola Đuretić, Zagreb, 2018., 122 str.

Zbirka haiku pjesama Nikole Đuretića Put u jesen osma je haiku zbirka ovoga plodonosnog književnika koji piše prozu, romane, novele, oglede i feljtone te poeziju i haiku. Dobio je niz nagrada i priznanja za svoj doprinos hrvatskoj kulturi, uključujući Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Haiku poeziju piše već godinama, a tiska od godine 2011. kada mu je objavljena prva zbirka haiku (Raspuko se nar). Kao nakladnik objavio je i sitnopjesni niza hrvatskih haiku pjesnika, omogućujući širu afirmaciju ove zapostavljene i ignorirane pjesničke forme u Hrvatskoj (unatoč činjenici što je Hrvatska itekako afirmirana u svijetu haiku pjesništva preko engleskih prijevoda hrvatskoga izvornog haiku).

U svojim dosadašnjim haiku autor tehnikom wabi-sabi dočarava prizore i ugođaje iz gradskoga, uglavnom zagrebačkoga života te Slavonije i Dalmacije, dakle uključuje i urbani i ruralni, odnosno mediteranski pejzaž, često koristeći i tipičan leksik vezan za ambijent, tako da se u njegovim pjesmama uz, za haiku svojstven osjećaj godišnjega doba preko takozvanih kigo-riječi, tj. „oznaka sezone“, uočava i snažan osjećaj mjesta što je dodatna kvaliteta, s obzirom na to da su mjesta također važan odsječak među dodirnim dojmovima koji grade iskustvo i doživljaj. Premda načelno izbjegava poredbe, u njegovu haiku opusu nalaze se i sitnopjesni s efektnim metaforama. Navodim neke haiku iz ranijih zbirki koji ilustriraju urbani haiku:

Kišom umiven trg – / golubima glumi / umorni glumac

Noćne zvijeri riču. / Suzuki i Yamaha. / Krhotine sna.

kraj je ljeta / u sviračevu šeširu / tek kapi kiše

S kavanskog stola / osunčani menuet – / zveket šalica.

duboka jesen – / na prozoru ostao / ždral od papira.

Primjeri za haiku vezan uz Slavoniju (tematikom podsjećajući na haiku pok. Renéa Matoušeka): Cilna i čikl. / Ušće Drave u Dunav. / Aljmaš opet živi; Jutro na bentu. / Sredinom Drave pluta / Brokina skela; gle, mladi mjesec / žanje ljepotu noći / otkosi zv'jezda.

Primjeri za haiku vezanih uz Dalmaciju:

Brodovi / Privezali molo. / Vuku ga na pučinu.

Klapa gre doma. / Svaki ugao pjeva / Drugu kiticu.

U smiraj dana / utihli su magarci. / Pjesma popaca.

Na zidu pokraj / svjetiljke macaklin / vreba večeru.

U dosadašnjim njegovim sitnopjesnima ima uvijek i ljubavnih haiku te haiku nastalih iz obiteljskih osjećaja i osjećaja roditeljstva, kao i onih vezanih za Domovinski rat.

Zbirka Put u jesen s engleskim prijevodima koje je načinio sâm autor sadrži stotinjak haiku raspoređenih po godišnjim dobima: proljeće, ljeto, jesen, zima, s tim da kao naslov za svaku sezonu služi po jedan haiku poznatih majstora (Buson, Bashô, Kyorai /Bashôov učenik/ i Issa).

Ova zbirka posvećena je Uspomeni na suprugu Kseniju Petric čiji neprežaljeni odlazak prožima i ove stihove. U ozračju ženine bolesti i smrti pisani su i raniji haiku, kao i cijela zbirka poezije slobodnoga stiha Odlazak/Oproštaj (2017.). Bol se provlači cijelom ovom zbirkom te započinje već u prvome, proljetnom haiku te kasnijim sitnopjesnima u zbirci:

ožujsko jutro / proljeće oklijeva / – pupanje boli?

naš dom – / kamo god krenem / njena bolest

kraj proljeća / na njezinu grobu sadim / nezaboravak

za uskršnjim stolom / na njezinom mjestu / sada tek svijeća.

Premda ne obiluje religioznim stihovima, autorova duhovnost je neupitna, na primjer: U kapi rose / sva Njegova ljubav / blista; Kip Isusa / rasvijetlio noć / – jesenja kiša.

Haiku se dotiče svega što je izvan nas, a imanentno je i u nama, ono što naše iskustvo poznaje pa je time svojina sviju. Računajući na to zajedničko iskustvo koje skupljamo od djetinjstva, haiku mogu prepoznati i djeca i starci, kako bi govorio Vladimir Devidé.

Vožnja busom / prazna se konzerva / stalno kotrlja. Ovaj haiku, koji nije posebno lijep, osvaja svojom živom takvošću (wabi). Premda nije spomenut, čujemo zvuk prazne konzerve koja se nastavlja kotrljati u našemu iskustvu.

Slijede haiku doživljaji koje prepoznajemo, koji, kako i zahtijeva haiku Bashôove škole, nisu ništa posebno, misli se ništa izmišljeno, bizarno ili izvještačeno, no koji svojom delikatnom jednostavnosti ostavljaju ugođaj.

oblačno nebo / kroz rupu u krovu štaglja / samo mrak

podnevna žega... / na pramcu broda / ljulja se galeb

natače čaj / u svoj najbolji servis / – jesen u šalici

prvi mraz / u dvorišnoj bačvi / zamrzo se mjesec

zimsko jutro / u šetnju s psom poveo / samo šutnju

u zimsku večer / zastali i konji / vrtuljka

Pjesnik, međutim, primjećuje ljepotu oko sebe i ne odriče se njezine jednostavnosti koja cvjeta, lista, leti, cvrkuće, leprša, pozlaćuje se, solidarna je s drugim stvorenjima s kojima se susreće...

jorgovan – / cijelu zimu nevidljiv / odjednom cvjeta

na semaforu / crveno-žuti leptir / leti dalje

poslije kiše / nevidljiva pjesma... / zaljubljeni kos

izlazak sunca – / sinoćnja barica / posta zlato

na klupi u parku / prosjak dijeli ručak / s vrapcima

iznio smeće... / oči u oči / s mladom lisicom

Ljepota je u svemu što jest i što je bilo, a prijateljstva ostaju u engramima sačuvana dok smo živi.

učiteljev grob / slikovit i zelen / kao proljeće

Riječ je o grobu Vladimira Devidéa koji je uokviren željeznom ogradom, inače rezultatom familijarnoga obrta obitelji Devidé, koja je zeleno obojena i to zajamčeno bez političkih ili pjesničkih konotacija (Irska, islam, Lorca...), naprosto baš kako autor kaže: kao proljeće! Utjecaj našega učitelja i prijatelja prisutan je u haiku Nikole Đuretića upravo po slobodno prihvaćenoj i nenametljivoj aromi zena: vjetar putuje – / leptiri i rublje / znaju kamo.

Ljepotu se može vidjeti i kada se bori za ljubav, čak i na mjestima gdje se dodiruju ljubav i smrt... Poj pjevice može biti ljubavni, kojim mužjak privlači ženku, no ujedno i ratni kojim označuje svoj teren i tjera suparnika. Samo ornitološki stručnjaci znaju analizom razlikovati ove dvije namjene ptičje pjesme, no naš pjesnik je prepoznaje: dva crvendaća / u žestokoj borbi / na očevu grobu.

Kao i u ranijim zbirkama, i u ovoj ima po koji senryu, tj. šaljivi haiku te nekoliko ljubavnih sitnopjesni uz naznačenu erotsku komponentu u nekim uradcima, na primjer: ljetna ljubav / raskopčana košulja / i miris jasmina; na sobnom stolcu / njena svilena bluza / i ljetni lahor

Ipak i nažalost, ova je zbirka prije svega označena bolom zbog gubitka voljene osobe. I autorovo je zdravlje u toj zajedničkoj i svakodnevnoj iscrpljujućoj borbi također narušeno. Koliko može haiku nakon svega tješiti, upitno je, no dobro je, možda i ljekovito da pjesništvo postoji kao vrsta ispovjedi, kao komunikacija i razumijevanje. Ugođaj sabi (samotnosti, sjetnosti...) prirodno se nameće.

ni oblačka / na proljetnu nebu / – moj prvi infarkt

nesanica – / kišne kapi i zvuk sata / čavrljaju

večernja sjeta – / na mekim zavjesama / gasne svjetlost

zimska noć / prazan bus na stanici / – čeka nikog

smrznute sjene / uličnih svjetiljki / – zimski mjesec

na putu u jesen / zadnji dani ljeta i ja / ruku pod ruku

do njena groba / šezdeset dva koraka / i cio život

zvjezdano nebo – / život kakav je uvijek / željela

Na kraju ovoga kratkog osvrta navodim još jedan autorov haiku koji podcrtava ton zbirke višeznačnoga naslova Put u jesen: iz jednog mraka / u drugi – samo kratak / bljesak svitca.

Zbirka Put u jesen velik je dobitak za hrvatsko pjesništvo, kao što je, uostalom, cjelokupni opus ovoga autora za hrvatsku književnost. Spomenimo i to da su dvije haiku iz ove zbirke dobile nagrade u Japanu: Drugu nagradu (Runner up) na natječaju IAFOR Vladimir Devidé te Nagradu za vrsnost (Merit Award) na natječaju poznate japanske čajne tvrtke 29, ITOEN Oi Ocha Shinhaiku Contest Japan, 2018. Osim ovih dviju, Nikola Đuretić je do sada dobio više priznanja za haiku iz prijašnjih zbirki, sve na međunarodnim natjecanjima haiku pjesnika, od Poljske i Rumunjske pa do Pohvale (Honorable Mention) na 16. HIA natječaju u Japanu godine 2014. i Priznanja IAFOR Vladimir Devidé, Japan, 2013.

U Đuretićevu haiku opusu (brojčano preko 800 haiku) ima mnoštvo antologijskih pjesama koje su dijelom objavljene u dvojezičnome hrvatsko-engleskom izdanju antologije hrvatskoga haiku pjesništva Nepokošeno nebo 2 – An Unmown Sky 2008-2018., nakladnik Udruga Tri rijeke Haiku pjesnici Otoka Ivanića iz Ivanić-Grada, glavna urednica Đurđica Vukelić Rožić. Antologijska vrijednost njegovih haiku potvrđena je i spomenutim međunarodnim nagradama i priznanjima.

(Autorovom i suglasnošću uredništva preuzeto iz časopisa „Republika“, br. 11-12, Zagreb, 2019.)

© Tomislav Maretić, Društvo hrvatskih književnika, IO DHK