Božidar Alajbegović: GUSTO ŽIVOTNO TKANJE / Irena Lukšić

GUSTO ŽIVOTNO TKANJE

IRENA LUKŠIĆ: SVE O SESTRI ROBINA HOODA, MeandarMedia, Zagreb, 2018., 142 str.  

Sve o sestri Robina Hooda petnaesta je po redu prozna knjiga Irene Lukšić, a dosad njezin deveti roman. Ujedno je to autoričino najizrazitije autobiografsko djelo i, odmah treba reći – najuspjelije, a na neki se način može promatrati kao nastavak ili „naslanjanje“ na roman Nebeski biciklisti iz 2008. godine, iako je u formalnom i izvedbenom smislu potonji bitno različit.

Naime Nebeski biciklisti, iako „premreženi“ citatima i referencijama, klasičnije su struk-turirani i linearno ispripovjedani, dok je nov roman raspršen, lišen fabule, zasnovan na asocijativnosti. U Nebeskim biciklistima Lukšićeva je, opisujući iskustava jedne djevojčice (svoga alter ega), oživjela duh vremena, 1950-ih godina, i ambijent u kojemu je stjecala rana iskustva, pri čemu je u fokusu osoba mlade protagonistkinje dok su roditelji, rodbina i susjedi, iako stalno prisutni, ipak u drugome planu.

U ovoj je, pak, knjizi pripovjedačica – opet autoričin alter ego – usredotočena na lik svoje majke. Pritom uzima majčine dnevničke bilješke kao katalizator prisjećanja, kao otponac asocijativno iznesenih reminiscencija o događajima, predmetima, iskustavima i osobama.

Zapisi iz majčinih dnevnika u naratorici izazivaju asocijativne bljeskove prisjećanja, koji u tekstu potom iskrsavaju u raspršenome obliku; predmet spomenut u dnevniku u pri-povjedačici budi sjećanje na osobu koja ga je koristila, na određenu situaciju u kojoj je bio korišten, na prostor u kojemu su ga koristili, na pjesmu s radija koja je u tom trenutku svirala, na film kojega je pjesma bila dijelom... Nizanje asocijacija koje, dakle, obuhvaćaju događaje, osobe, predmete, prostore, filmove, knjige, glazbu... otvara intimitet jedne obitelji, no prikazuje i društvenu stvarnost, usto prateći odrastanje mlade djevojke koja se suočava s majčinom teškom bolešću.

Roman kao da se pretvara u mozaično katalogiziranje fragmentarnih zapisa kojima se oživljava vrijeme kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih te ondašnja stvarnost, koja još izvornije i uvjerljivije „oživljava“ kad majčinim zapisima pripovjedačica pridruži citate iz ondašnjega tiska, top-liste popularnih pjesama i njihove stihove, kulinarske recepte, sažetke fabula tada popularnih filmova, i slično. Mjesto u rukopisu pojedini predmet, osoba iz javnoga života prošloga vremena, film, pjesma, događaj... osvajaju kao „proizvod“ asocijativnog procesa. Prisjetivši se, primjerice, prvoga očevog „fiće“, pripovjedačica opisuje prvu obi-teljsku vožnju njime, kada su se vozili pored šume, a pogled na šumu, pak, naratoricu podsjeća na branje gljiva, što opet vodi prisjećanju na pripremanje gljiva za večeru, na izgled kuhinje itd... Nizanjem asocijacija ostvareno je gusto „tkanje“ životnoga tkiva i au-tentičan prikaz minulog vremena.

Osim što je izvorište reminiscencija o duhu vremena i oslikavanje majčine osobnosti (njezinim komentarima o drugim ljudima i osobnostima, primjerice o ocu i ujaku), dne-vnik je u funkciji retrospekcije kada je posrijedi odrastanje pripovjedačice. Tako čitamo o njezinim prvim gimnazijiskim književnim pokušajima pri uređivanju školskih zidnih no-vina i pisanju tekstova za njih, sa čim je, pak, povezano buđenje buntovništva izazvano spoznajom o nepouzdanosti odraslih, koji se ne drže obećanja, ali i pod utjecajem rastu-će njezine ljubavi prema rock-glazbi.

Kao u dosadašnjim autoričinim knjigama, u novome romanu referencijalni i citatni sloj jako su važni: dočaravaju duh vremena i doprinose karakterizaciji protagonistkinje. Riječ je o autorici očito formiranoj pod utjecajem filma, rock-glazbe i književnosti, koji su me-diji oblikovali njezin pogled na svijet, osjećajnost i psihološko-emocionalni habitus, a u autobiografskome rukopisu logično je i očekivano snažno prisustvo tih utjecaja koje kri-tički razmjerno lako prepozajemo. Citati, tekstovi rock-pjesama, reklama, filmske fabule i dr., jugoslavensko socijalističko, zapravo komunističko, društvo 1960-ih ipak pokazuju slobodnijim u odnosu na druge zemlje i njihova društva – iza „željezne zavjese“. Zapadni proizvodi pop-kulture u bivšu su državu stizali razmjerno slobodnije i ipak brže, što je činilo stanovitu razliku i osvješćivalo ljude o životu u kapitalističkim zemljama „slobod-noga svijeta“. U majčinu dnevniku također su prisutni književni citati, a junakinja i svoga oca prikazuje kao velikoga ljubitelja čitanja, što sve dokazuje značenje roditeljskog utje-caja na buduće naratoričino spisateljsko, prevodilačko i uredničko djelovanje.

Međutim, postupno (otprilike na sredini knjige) majčini zapisi postaju sve šturiji i pro-rjeđuju se. Protagonistkinja uskoro otkriva da je razlog tomu u majčinoj bolesti – raku, pa nadalje knjigu u sve većoj mjeri ispunjava refleksija pripovjedačice, njezino bilježenje sjećanja kojima majčini dnevnički zapisi više nisu predloškom. Riječ je o svojevrsnu pro-cesu spisateljskog „osamostaljenja“, novoga iskoraka u zrelost, potaknuta majčinom bo-lesti.

Kako se roman bliži kraju, tako junakinja bilježenje izvanjskoga sve više zamjenjuje arti-kulacijom svoje nutrine – verbalizira vlastita psihološko-emocionalna stanja (prim-jerice, svijet sve više doživljava „...kao naslikan, namješten i utrnuo. Neinteresantan i od-bojan...“) te osvješćuje svoj iracionalan strah od nedefinirane nesreće. Naravno, na djelu je strah potisnut pred mogućnošću majčine smrti, koja je – potkraj ljeta 1971. godine – već bila toliko slaba da je prestala izlaziti iz kuće. Naposljetku se najvažnijom životnom lekcijom pokazuje spoznaja o tomu koliko je život krajnje krhak, nepredvidljiv, vremenski ograničen, a željeno, planirano i žuđeno nije uvijek lako dostupno niti ostvarivo.

Zaključno: osim što je „dokument“ vremena, roman „Sve o sestri Robina Hooda“ Irene Lukšić sadrži životne priče i psihograme dviju žena. „Rekonstruirajući“ dionice majčina životnog puta, obilježenoga empatijom i solidarnošću (otud i naslovna referenca), čitatelju se otvara priča, opet „rekonstrukcija“ odrastanja mlade žene. Roman posvećen majci vrlo sugestivno i uz mnoštvo citata, asocijacija i referencija zrcali autoričin svjetonazor, njezine umjetničke sklonosti, glazbeni i filmski ukus, karakterne osobine...

  (Božidar Alajbegović © IO DHK)