Nove objave

Ovdje možete pogledati snimke cjelokupnog programa 23. Pulskih dana eseja, održanih 24. i 25. listopada 2025., s temom „Neznanje, primitivizam, egoizam“. Usto, snimak proglašenja dobitnika i dodjele Nagrade „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu eseja 2025. te predstavljanje knjiga „Šišmiši“ G. Meyrinka, „Pula u znanosti, 'znanost' u Puli“ M. Kalčića i „Tajna treće sobe“ M. Soklića.

Knjiga STROJ ZA DUŠU i drugi paradoksi kulture ne podilazi čitatelju nego ga iskušava, ne nudi gotovu istinu nego otvara pitanja. Poticajna je i kao izazov kritičkome mišljenju, nuka na promišljanje i poziva na dijalog. U najboljoj tradiciji hrvatskoga eseja, kao jakoga žanra naše književnosti, Boris Beck privlačnim književnim stilom potvrđuje da ogled ostaje važan književni žanr, iako u medijima prilično potisnut, svojevrsni laboratorij duha koji tumači zbilju.

Živimo u svijetu globalnih nizbrdica, kad se sve gubi u nečemu što i ne zna što je. Demencija, ovisnost, melankolija? Znaš, živ si, a život ti je razoren, ništa više ne pamti. Jon Fosse konstruirao je roman traume, i pripisao ga ambijentalnosti koja supermena bežične veze sa svemirom ima otrijezniti, prizemljiti, spustiti na razinu zahodske daske. To si što jesi, i što čekaš, sprijeda i straga. Ne brinem se, ne zabrinjava me toliko što moram čekati, već to što i svi šupci, gadovi, čekaju!

Zbirkom Oko-kolodvor Lana Derkač odgovorila je na destrukciju koja je pogodila ljude i građevine u prirodnim katastrofama tijekom 2020. godine i nadalje, te inventivnošću i imaginacijom poetskoga diskursa kao psihološkim obrambenim mehanizmom prebrodila društvenu i intimističku traumu zbog poraznoga zbivanja u realitetu. Moć poezije uz moć ljubavi i harmoničnog odnosa između muža i žene zadivljuju čineći ovu zbirku humanom i svijetlom.

Nema sumnje da je svaka Rošinova sličica podatna za dublju raspravu ili barem za dobar esej ili književnu vinjetu. Ne zadovoljavajući se tek njihovim nabrajanjem, svoj prilog Rošin uokviruje dopadljivim stihovima, s vedrom dosjetkom, kalamburom ili duhovitim poantama i komentarom kao prepoznatljivim ruhom, koje mogu čitati gotovo svi: od djece koja vole šarmantnu zvučnost i igrivost, do poglavito starijih koji u njihovim slikama mogu osluškivati dublji smisao i poruke.

Specifičnost ove zbirke priča je i to da su pisane biranim književnim jezikom i narječjem područja koje se opisuje. Neki su opisi pravi mali književni biseri. Radnja je dinamična, brzo se smjenjuju raznovrsni, ponekad neobični, ali u svakom slučaju zanimljivi događaji. Autor piše lako i vješto kombinira stvarnosne elemente s bogatom maštom i fantazijom svojih sunarodnjaka. Štivo mogu preporučiti za čitanje i stoga kako bi se kroza nj upoznalo jedan kraj i spoznalo da, iako zauvijek prošlo, određeno vrijeme vječno živi u nama.                  

Sastavljen u povodu 500. obljetnice smrti Velikoga Imena, ovaj zbornik zavrjeđuje pozornost svekolike nacionalne i kulturne javnosti. Držim da je to najmanje što hrvatska kultura duguje Velikanu koji se neprolaznim djelom i hrvatskim imenom i jezikom i trajno i obvezujuće upisao u svekoliku baštinu nacionalnoga i europskoga kulturnoga i civilizacijskoga zajedništva.

Dišite! Držim povratak ključnom porukom čovječanstvu koje se ne bismo smjeli postidjeti ni u najluđem scenariju propasti Zemlje. Poruka, snažna kao i udaljenost do nje. Roman, s pravom na većinski udjel kolača književnoga svemira. Vraćam se novinaru „debilu“, i ja sam, i MacInnes je taj debil što još uvijek pokušava pisati vjerujući da je važno iskazati svoj stav i promijeniti stvari oko sebe nabolje, barem pisanjem na, u ovom slučaju, meni bitnom portalu.

Od prve do najnovije knjige, rockersko-punkerske bijele buke zbirke Malo prije svega odavno smo, riječ je o istom neusporedivom maštovitom poigravanju riječima i riječ-nim frazama i sintagmama, o istom (multi- i intermedijskom) viđenju svijeta, o istom, dakle, poetskom konceptu, ali i o, kako autor kaže, jedanaest različitih mrtvih autora koji su ostali iza svake od njih...

Da bi se napisalo ovakvo djelo, osim mašte i talenta, treba biti pomalo smion i znati plivati protiv struje. Davor Grgurić to razvidno zna...