Nove objave

Djelo je namijenjeno akademskoj publici iz prirodnih i društveno-humanističkih znanosti, ali i svekolikoj kulturnoj javnosti, osobito naklonjenoj tekstovima o prošlosti Pule i Istre s naglaskom na odnos tradicije i suvremenosti. Knjiga će imati široku recepciju ne samo u znanstvenim krugovima akademske javnosti, već i među mnogim zainteresiranim poklonicima izvrsno napisane kritike i dekonstrukcije paraznanstvenih mitologema i pseudoznanstvene nove kulture površnosti i gubitka ranga.

Iz opsežnih Kramarićevih elaboracija posve je razvidan zaključak, bilo da je izrijekom apostrofiran ili pak implicite sugeriran, da su se u aktualnoj stvarnosti hrvatski komunisti, kao vladari/gospodari društva, ponašali kao mađaroni, a da je jugoslavenstvo, bez kritičke provjere, kako to sugerira restitutivna nostalgija, kancerogena ideja u nacionalnom tkivu. Ta (za hrvatsku vladajuću stvarnost) heretična misao svakako neće proći bez odjeka, koliko god joj je teško poreći argumentaciju. Nema sumnje da će umrežena ideološka pera autoru prilijepiti etikete za koje, siguran sam, ima pripremljen odgovor.

Ako je u književnosti – kako neki tvrde – svako pitanje ujedno i političko pitanje, tako je i u književnom djelovanju svako političko pitanje ujedno i poetičko. Prostran put i široka vrata za ulazak na književnu scenu danas su jasno iscrtani, no oponašanjem prevladavajuće poetike perpetuiraju se stare strukture. Za razvoj osobnog i snažnoga glasa, ali i za razvoj hrvatske književnosti, ključan je moment poetičkog bunta, generacijske smjene, borbe protiv okoštalih struktura, autoriteta i akademije. Brza integracija laureata u književno polje, koju omogućuju nagrade za mlade pjesnike, samo je naizgled pozitivan fenomen u čijoj se pozadini krije podmuklo poetičko jednoumlje. Kucajte radije na uska vrata – budite buntovni i ne vjerujte autoritetima, čak ni ako ste ih nedavno gledali kako se i sami bore za svoj prostor i ispravne ciljeve.

Osobitost pjesništva Loredane Bogliun, poglavito u ovoj višejezičnoj inačici (vodnjanski, žminjska čakavica, hrvatski književni i talijanski književni) naslovljenoj In tal seilensio / Va tišine / U tišini / Nel silenzio, čini se najvjernijim izrazom privrženosti vlastitim korijenima, prepoznatljivima već na prvi pogled u istarskoj zemlji i u seljačkom nasljeđu predaka. To se prirodno i nužno pretače u brižno njegovanje jezika tȇ zemlje i tih ljudi – istriotskog vodnjanskoga – u sretnoj povezanosti formalne elegancije, jasnoće izraza i izvorne nevinosti kojom tekst pruža suzdržanu lepezu simboličnih odraza.

Od 26. 11. do 9. 12. 2025. iskoristite do sada najveće popuste na oko 150 naslova i nekoliko desetaka brojeva časopisa Nova Istra!

Popusti:

• 2 knjige – 25 % popusta
• 3 knjige – 30 % popusta
• 4 knjige – 40 % popusta
• 5+ knjiga – 50 % popusta + besplatna dostava
• Časopis za književnost, umjetnost i kulturu „Nova Istra“: na svaki kupljeni svezak odobravamo 50 % popusta

Nije li vraćanje ujedno i povratak u neku tajanstvenu ugodu, na stanovit način i dolazak u zrelost života? Ne idealizira se prošlost nego zadovoljstvo sjećanja na drugog sebe, ali bez patetike. Nostalgija je intelektualni, psihološki i poetski proces. ... Pjena brzih oblaka zbirka je kojom se Boris Domagoj Biletić čvršće afirmirao u hrvatskoj poeziji, u njoj se mogu prepoznati uglavnom sve globalne značajke pjesnikova opusa, pa je i to ostavilo trag na njenoj auri. Zato daljnje djelovanje ove ponovljene Biletićeve zbirke prepuštam obnovljenom čitaocu, lectoru renovatusu. Čitanje iznova uvijek iznenađuje, pokreće i čitaoca i čitanje. Knjiga će tada biti, postati otvoren poetički prostor, izmijeniti se u individualnoj vizuri kojoj je i namijenjena.

Već razmjerno poznat kao pjesnik razvijene erudicije i svestranog rječnika, Koprić ovom zbirkom čitateljstvu pruža riječi iz nazivlja prirodoslovnih i tehničkih znanosti, kojima predočuje sve beznačajnijeg pojedinca i dehumanizaciju svijeta. Autor koristi brojna stilska sredstva, najčešće figure misli: retoričko pitanje, antitezu, apostrofu, paradoks i ironiju; trope: metaforu, antifrazu te vrlo razvijenu i izvornu poredbu, a figurama dikcije ritmizirao je tekst: anaforama, igrama riječi, aliteracijom i asonancom. Zbirka ima tjeskobnu intonaciju, ali sadrži i vedre te humorne naglaske. Može je se razumjeti i prihvatiti kao hibrid neoegzistencijalističke, neobarokne i suvremene distopijske književnosti.

Umjetnost ne smije biti iluzija, Andrea slijedi Mimovu ideju kiparstva, a zašto nam je potrebna, i kako funkcionira, odgovorit će ovom sjajnom knjigom s margine svijeta, s ruba samog Dantea, onoga tamo limba pakla, gdje žive neživi, gdje Sunce zalazi za onim dalekim, sad već nedohvatljivim vrhovima humanističke obrazovne znanosti, gdje će jutro nasrnuti na nas u sablasnoj tišini ovisnosti o tehnologiji, i njenoj nesigurnosti, i društvenoj nepovezanosti. Glad pisca pokušava pronaći odgovor na zajednička pitanja, povijesna, tautološka, nebitno, koja suvremeni život istražuju kao umjetnost pretpostavljenu potrebama ljudi, stvarajući nov prostor za odgovore na stanja što izazivaju patnju, stanja u kojima raspoznajemo sebe: zašto smo bistra djeca sužene financijske moći? Obilježavanje granica takva prostora u aktualnom romanu čin je svjesne ljubavi koja spoznaje da su njene potrebe jednako toliko važne koliko i onih oko nje same. Viola, žena biblioteke, koja se neće baviti politikom, na kraju u politici završava.

Ovdje možete pogledati snimke cjelokupnog programa 23. Pulskih dana eseja, održanih 24. i 25. listopada 2025., s temom „Neznanje, primitivizam, egoizam“. Usto, snimak proglašenja dobitnika i dodjele Nagrade „Zvane Črnja“ za najbolju hrvatsku knjigu eseja 2025. te predstavljanje knjiga „Šišmiši“ G. Meyrinka, „Pula u znanosti, 'znanost' u Puli“ M. Kalčića i „Tajna treće sobe“ M. Soklića.

Knjiga STROJ ZA DUŠU i drugi paradoksi kulture ne podilazi čitatelju nego ga iskušava, ne nudi gotovu istinu nego otvara pitanja. Poticajna je i kao izazov kritičkome mišljenju, nuka na promišljanje i poziva na dijalog. U najboljoj tradiciji hrvatskoga eseja, kao jakoga žanra naše književnosti, Boris Beck privlačnim književnim stilom potvrđuje da ogled ostaje važan književni žanr, iako u medijima prilično potisnut, svojevrsni laboratorij duha koji tumači zbilju.